Pomislio sam da bih ove godine mogao izbjeći gužvu tako što ću na Interliber doći odmah nakon otvaranja, praktički u deset nula pet. Nije mi baš uspjelo biti tamo u to vrijeme, ali došao sam prije dvanaest. No, izgleda da su naši sugrađani ipak ljubitelji knjiga jer je gužva već dva sata nakon otvaranja bila poprilična.
Nakon oko tri sata provedenih u prevrtanju i listanju knjiga, poželio sam kupiti (u svakom slučaju pročitati), sve u svemu, njih možda desetak.
Recimo, za oko mi je zapela knjiga Naomi Wolf Mit o ljepoti – Kako se prikazi ljepote koriste protiv žena (inače prvi put objavljena prije dva desetljeća). Već se iz naslova dâ razabrati o čemu je riječ. Rečenica iz recenzije: Riječ je o mitu o ljepoti, opsjednutosti fizičkim savršenstvom, koji moderne žene zarobljava u beskonačnoj spirali nadanja, preispitivanja i samoprezira. Sve blogerice koje drže do sebe će je svakako proučiti i preporučiti drugima, a dakako da bi je trebali pročitati i muškarci.
Potom, Teorija neobrazovanosti – Zablude društva znanja Konrada P. Liessmanna, u Austriji objavljena u šesnaest izdanja. Budući da sam već toliko intuitivan kad su knjige u pitanju da ih skoro ne trebam ni čitati – dovoljno je da ih minutu, dvije držim u ruci i malo prolistam ;) – odmah mi je bilo jasno da je to knjiga koju ću što prije potražiti u knjižnici. Naime, dobro je imati pri ruci takvu studiju za koju se možeš uhvatiti čim na televiziji netko spomene „društvo znanja“ ili „reformu sveučilišta“. Izdvojio bih rečenicu iz recenzije koja se, usput, sjajno nadovezuje na nedavni studentski prosvjed protiv uvođenja školarina: Liessmann pokazuje kako se kod sveučilišnih uprava i ministarstava obrazovanja umjesto o brizi za javnu korist sve češće radi o pogodovanju političkim i ekonomskim interesima određenih tržišnih igrača.
Konzumerizam – potreba, životni stil i ideologija, knjižuljak Hajrudina Hromadžića, predavača na Odsjeku za sociologiju (nekim blogerima omraženog) FF-a u Zagrebu. Upoznaj neprijatelja kako bi se uspješnije mogao boriti s njim. Neprijatelj čuči u nama samima, svi smo – sviđalo nam se to ili ne – potrošači i s tim kreatori Matrice debelo računaju. Uglavnom, autor se bavi traženjem odgovora na pitanja kao što su: Pomaže li konzumerizam izražavanju vlastite osobnosti ili tek pruža privid istoga? Jesu li današnje prakse potrošnje nametnuta ideologija suvremenog kapitalizma ili tek slobodan izbor pojedinaca? Jesmo li u epohi, ne liberalnog, nego konzumerističkog kapitalizma? Iako mislimo da odgovore već znamo, mislim da se treba što bolje opremiti što dubljim i širim uvidima, kako bi razvili što jači imunitet.
Bio sam u iskušenju da kupim ukoričen izbor kolumni (iz Globusa) Marka Grčića Riječi, riječi, riječi. Nisam redovito čitao Globus pa sam ih zacijelo velik dio propustio. Gledao sam nedavno Lica nacije u kojima je, uz Slobodana P. Novaka, gostovao i gospon Grčić; čovjek je tako pametno zborio (a i kolumne koje sam čitao uvijek bi me fascinirale erudicijom), pomalo dovodeći do ruba živaca i inače plahog gospona Bilića; recimo, na Bilićevo pitanje o tome što nam je sada, ovaj tren, činiti, Grčić je počeo odgovarati opisom lijeve scene u Hrvata PRIJE Oktobarske revolucije, i uspio je, unatoč pomalo očajničkim pokušajima voditelja da ga prekine, sve nekako pametno dovesti u vezu s današnjom situacijom u Hrvatskoj. To je, mislim na prekidanje, tako tipičan i tako stvaran komunikacijski problem u našem narodu. Ljudi ne daju jedni drugima da, BEZ PREKIDANJA I UPADICA, na miru i koncentrirano izgovore što imaju za izgovoriti. Ali to je tema za sebe.
Zagolicali su me i naslovi poput Simpsoni i filozofija ili Monty Python i filozofija. Smisao života Terryja Eagletona, Protiv sreće – U pohvalu melankoliji Erica G. Wilsona, zatim nekoliko knjiga u izdanju Alfe, primjerice Bog, čovjek i njegov đavao Francoisa Fejtoa ili Komunizam – kratka povijest Richarda Pipesa. Zašto ne i Vatikan, holokaust i hladni rat Michaela Phayera? Svakako Otkriće individuuma 1500.-1800. Richarda von Duelmena. Ili, uvijek iznova fascinantna tema (zlo nas fascinira, rekao je gospon Grčić, vjerojatno ne prvi) Uspon i pad Trećeg Reicha Williama Shirera, američkog novinara koji je tridesetih sve promatrao na licu mjesta, itd., itd.
Budući da je već dosta kasno, a sutra imam devet (9) sati neposredne nastave (mijenjam kolegicu koja ide na seminar) – molim vjernike da se pomole za mene, a agnostike/ateiste da mi požele sreću – polako ću završiti – za danas. Jer, ukoliko sutra budem pri sebi kad se vratim s posla, objasnit ću vam zašto nisam kupio sve te knjige (ako to još nekome nije jasno), te koje sam knjige ipak kupio.
I za kraj, jedna zgodna situacija. Baš sam bio razgledavao ono divot-izdanje Biblije (već poznate pod nazivom Biblija za tajkune) koje košta ciglih šesnaest tisuća kuna, kadli TV ekipa, snimatelj i novinarka, zaustaviše nekog tipa koji kao da je ispao s omota neke ploče kakvog progresivnog rock banda iz 70-ih. Nisam mogao ne čuti taj kratak dijalog koji prenosim po sjećanju:
Novinarka: Dobar dan, može jedno pitanje?
Tip: (nije stigao ni odgovoriti)
Novinarka: Biste li kupili ovu Bibliju za 16 000 kuna?
Tip: Rado bih je kupio, ali mala mi je plaća. Znate, radim u prosvjeti.
Novinarka: Možete je uzeti na kredit.
Tip: Već sam u kreditima.
I nasmiješi se kameri. Kolega, dakle…
Gledam večeras Dnevnik Nove TV, kad, eto ti opet tog tipa! Kolega, svaka čast! Uspjeli ste u 15 sekundi skrenuti pažnju nacije na sve ovo što ja pokušavam već tjednima na ovom blogu.
Eh, što ti je moć medija.
Post je objavljen 12.11.2008. u 23:26 sati.