Dogode mi se katkad one životne situacije u kojima, potaknuta trenutkom, postanem još više svjesna koliko smo zapravo krhki, kako je čovjekov život samo jedna tanka i osjetljiva nit.
Pomislim tada kako svi mi, zaneseni svakodnevicom, često prigovaramo zbog koječega i progovaramo o svom nezadovoljstvu zbog nekih - zapravo beznačajnih stvari.
To, naravno, ne znači da uvijek i svugdje trebamo biti zadovoljni samo onime što trenutačno imamo, postižemo, radimo… i da ne trebamo težiti nečemu boljem, da ne trebamo imati nikakve ciljeve, želje, snove… koje želimo ostvariti.
Naprotiv, sve nam je to potrebno, to daje smisao našim djelima. Ostvarujući svoje zamisli, postajemo hrabriji, poduzetniji, zadovoljniji. Pritom se osjećamo sretni i ispunjeni, što onda pozitivno utječe i na naš odnos s drugima, osobito s onima koji su nam bliski a daje i jednu posebnu dimenziju odnosu s ostalim ljudima. Tada, naime, nemamo potrebu gaziti druge ne birajući sredstva da bismo postigli svoj cilj.
A kad i naiđemo na takve, lakše ćemo ih preskočiti. Ili zaobići.
Naposljetku, kao što se dobro dobrim vraća - zločestoća isto tako. Ona se poput bumeranga vraća pošiljatelju.
I onda, kad se osvrnem na sve to, pomislim:
- Jesam li ono u prošlom postu spominjala nešto o nepovoljnoj meteorološkoj situaciji? Ma nije taj tlak zraka nikakva tlaka!
- Mjesec i njegova mijena? Malo me protrese, pa što!?
Mjesec me večeras podsjeća na nešto sasvim drugo…
I baš je lijep, onako zaobljen i žut…
On je čuvar vremena
Jahač mokrih valova
Kao poštar lakog sna
On u snove dosurfa
Kada oči zaklopiš
Ti se njemu pomoliš
Da ti fura anđele
Srebrne
Kroz sve tvoje močvare
Sada znaš da je fajrunt
Mjesec je plavi grejpfrut
Zibam te ko malu bebu
Samo tebi svira bend na nebu
Samo klekni ti na pod
Ljubi zemlju gledaj svod
Jer svakom da po zasluži
Da ti ništa ne fali
Ja sam vlasnik cirkusa
U kojem sjedim samo ja
I samo katkad mahnem mu iz šatora
Da mi snove pokrpa
Taj poštar lakog sna...
(Pips Chips & Videoclips)
Post je objavljen 12.11.2008. u 22:00 sati.