Eto, jučer sam pokazao svoje pravo, smotano, lice. Ako ste primijetili, komentare na jučerašnji post započeo je Creativa.... moja reakcija je bila oličenje moje smotanosti, moje zbrkanosti u glavi. Izgleda da sam, naknadno, izazvao cijelu malu polemiku o svom niku, o jednoj svojoj karakteristici, o sebi kao osobi. Smotanoj osobi. Pojedinci su, tu, već u nekoliko navrata (Carla_Bruni) inzistirali na mijenjanju nika, neke su mi se osobe javile na mail, jer tu ne ostavljaju komentare, i , odmah, navele da me neće tako zvati........
E sad... mislio sam da bi bilo dobro malo pojasniti otkud taj nadimak... koji me prati, skoro kao i moj češće upotrebljavan nik...xy
Prvi puta je ta konstatacija upotrijebljena davno...još u prošlom stoljeću, tisućljeću...još u prošloj državi....ajme...koliko sam star..fosil jedan!!
Jednom, hm da jednom, prilikom me majka poslala u dućan i nadrobila svega i svačega što sam trebao kupiti.... neke sam stvari uspješno zapamtio i u cijelosti donio, dok sam neke... na svoj način preveo i donio... sve naopako...umjesto 1 kruha donio sam 2 a mlijeko umjesto dva donio sam jedno, umjesto litru ulja donio sam ocat, umjesto margarina (manjeg, ma što god to značilo) donio sam veliki putar ( a kaj sam ja tada znao da to nije isto ?) ili je bilo obratno? nebitno....... ali nisam donio šećer, neku malu čokoladu i još neke sladunjave sitnice... i tako...uglavnom, bilo je svega po nešto ali ničega u dovoljnim količinama – ukupno gledajući nedostatno za kolač..kojeg se majka spremala raditi. Nije bio problem otići ponovno u dućan, ne...ali je problem bio što majka više nije imala novaca za moju popravnu nabavku. Naime, za koji dan je trebala dobiti plaću, zbrojala se i nekako skrpala za kolač..a ja sve upropastio... Hm.. ali, majka ko majka.. provjerila je raspoložive sastojke..i smotala neki kolač, koji nije bio baš nešto sladak (ko danas pamtim njegov okus) , ali nije niti čudo...nije bilo dovoljno šećera... no...kako je bio mimo svih raspoloživih recepata prozvala ga je smotani kolač! Eto, majka je po meni nazvala kolač, kojeg smo poslije često znali raditi, ali dakako sa dovoljnom količinom šećera te još nekim sitnim dodacima, i s kojim smo uvijek ispredali, iznova, priče i moje smotane dogodovštine koje su se dogodile u razdoblju «od kolača do kolača»!.
Ne, neću vam baš sve smotane zgode i nezgode ispričati, ali..neke, najupečatljivije, neke koje su mi se urezale u sjećanje i po kojima sam ostao «smotani» podijelit ću s vama...
***
Dobio sam «nalog» od majke da na placu kupim jaja... bila je zima, sjećam se, prije Božića... trebalo je pripremiti se za kolače... Ko za peh, taj dan, ili dan ranije, napadalo je i malo snijega...to je onaj beli Zagreb grad kojeg pamtim... dolazim s posla doma, upicanjen...odijelo, kaput... uzimam dva kartona jaja ( 60 komada ) iz auta i krećem. Kako je trebalo prekoračiti onižu prečku, koja glumi ogradu da ne gazimo po travi ( a trave nema, pa nema ), podignem ja nogu, zakoračim... hm...ok, mislim da već vidim vaš smiješak! Zapeo sam nogom, letio koliko sam dugačak i širok..ali...ne, ne...nije to sve!... Bjelina snijega oprljana je žutim jajima, u koje sam, kao u crtiću, nabio svoju glavu...koji prizor… Ležao sam u snijegu, potrbuške, glavom uronjenom u jaja i smijao se ko posljednji luđak dok su se žutanjci i bjelanjci sljevali niz lice. Nisam se mogao dignuti... Diskretno (hihi da diskretno?), u suzama od smijeha, sljepljen od jaja, podigao sam pogled prema gore i vidio, ali i čuo majku koja se smijala... pomislio sam joj tada, smijući se i sam, reći...pazi na zube...ali, naravno, odustao sam..... kada sam se, konačno podigao.... izgledao sam kao klaun... ne, šteta što ne postoji slikovna zabilješka... Mislim da ne trebam pričati o prepričavanju tog događaja po kvartu, o novom ( sreća kratkom) nadimku mućak....
Eto, smotane noga oko noge , oko prečke... ne bitno..ali smotala se i jaja – jedno o drugo – i eto brze kajgane na otvorenom Hej!! Ma … mislio sam na kokošja jaja!!!! Joj, joj…….
No, ne trebate se žalostiti...bilo je kolača za Božić....doduše..ne od ovih jaja.....
***
Zimsko ferije ... moj veliki otac otkrio je sinovljev neočekivani talent na skijama..i to slučajno... dok sam ja sa frendovima (organizirano od strane škole) bio na Cmroku on je sa nekom mladom damom uživao u snježnim radostima ... Naravno da nije sina tu očekivao, a kako i bi..kad i tako, ne znam, da li je znao da ga i ima?..Ma, OK...nema veze... uglavnom, on je nakon što je vidio moje Kostelićevske sposobnosti inzistirao na daljnjem školovanju mog talenta! Nisam znao kako ostati samo rekreativac a ne izazvati doma novu scenu među roditeljima...zapravo, samo mi je bilo stalo da majka ne bude «kriva»..i..smislio sam način... otac je inzistirao vježbu na jednoj strmini ( BTW bio je kao neki znalac u skijanju – instruktor) i ugledao sam svoju šansu...nakon te strmine nastavljao se gusti voćnjak....Očitao mi je predavanje kako se trebam spustiti, kako kad dođem do tu i tu treba «oduzeti gasa» i polagano zaokretati kako ne bi tom brzinom «uletio» u voćnjak.. Odmah mi je sinula ideja kako sada, jednim spustom, sve riješiti, i ostati u tom lijepom sportu kao rekreativac... Nisam oduzeo gas, spustio sam se slobodnim padom i ubrzanjem, a da izbjegnem susret sa šljivom, bacio sam se u stranu, završio u žičanoj ogradi, koja se onim bodljama smotala oko mene, napravila tanje i deblje kirurške rezove.... Uglavnom, moj zamišljeni cilj je postignut - riješio sam se skijanja kao sporta kojem je, moj otac odlučio, da ću se posvetiti ali prikazanim nikako nije bio zadovoljan….
***
Uređivali smo stan....mijenjali sve pločice, parkete.... I kad smo sve pokupovali krenulo je rušenje starih i lijepljenje novih pločica. Uzeo sam godišnji i svakoga dana dočekao dragu sa novim, pozamašno, obavljenim dijelom posla. Došao sam do wc... uzeo paket pločica koji je tamo stajao, otvorio...i krenuo... iskreno, malo sam se čudio jer se ne sjećam da smo o takvim pločicama razgovarali, ali, OK..tu su.... valjda su se cure u zadnji čas predomislile, a kako sam ja i tako fizički radnik nisam se baš previše petljao u njihov izbor. Pjevušio sam, lijepio...i žurio da bude gotovo dok draga dođe s posla. Ajme..kad se sjetim njezine face..... nakon uobičajenog pozdrava, poljupca, odmah je krenula u kontrolu obavljenog posla...... Hm..ne znam kako bi vam opisao taj pogled... ja sav sretan...a ona blijeda, zelena... pogledala me onim prekrasnim očima i tiho rekla « ove pločice su bile za more......» Aaahaa, shvatio sam.... mislim da sam smoto pakete pločica... ovaj, mislim.... OK...vama za informaciju, nakon prvotnog šoka, nakon pohvale kako sam to dobro izveo, smislili smo, način, kako „stvar" popraviti, jer..umjesto nekih drap ili koje već boje pločica, ja sam polijepio zelene....... nimalo slične...nimalo slične…..
***
E, ova se zavrzlama isto dogodila prilikom uređivanja stana.... nekaj sam prtljao žice oko struje, provodio faze, dograđivao još jedno rasvjetno mjesto....o kako sam ponosito izjavio da sam gotov... to je bio moj prvi veći električarski zahvat.... Sanja je iščekivala završetak i paljenje da vidimo kako rasvjeta osvjetljava jednu predivnu sliku....upalio sam...ništa... ugasio sam...ništa....palim opet...ništa.. u tom trenutku me Sanja pogledala i ugledala.... hm...paljenjem ovog prekidača palila se lampica na drugom zidu...ovaj…mislim da sam malo smoto žice….grrrrr…Ma, dobro, nije to bilo prestrašno jer i tako su sve žice išle sa istog mjesta...još jedno smotavanje i stvar je bila riješena..
***
Bio je to posljednji Božić kada smo svi bili na okupu. Sanja je pakirala poklone, ja sam na malim čestitkama (koje smo sami napravili) pisao poruke i želje i stavljao ih na poklone.....vjerojatno pretpostavljate da sam sve malo smotao... jedino su majka i Sanja dobile od mene dobre poklone... jer sam ih sam poskrivečki pripremio... Pa, ispalo je tako npr. da je majka dobila muški parfem, kuma je dobila majkin parfem, Mladen je dobio prekrasni komplet šminke, a Ivana je dobila novi brijači aparat. Bilo je još pomiješanih poklona..ali zar i ovo nije dosta? Ali…nisam ih ja smoto….ja sam smoto samo čestitke.
***
Iako na poslu nastojim biti koncentriran i ne raditi ovakve pomutnje događa se, htio ja to ili ne, da i tu, do punog sjaja, bude prikazana moja smotanost. Tako sam, npr. jednom, zamoljen od svojih cura da zamijenim tonere na printeru u boji napravio kreaciju izvještaja koju više niko nije mogao ponoviti. Pomiješao sam mjesta tonerima, pa je na mjesto crnoga došao toner sa roza bojom..mislim da se to stručno kliče magneta (ili tak nekak), na mjesto žute stavio sam cian…a ne znam neka boja .ma nemojte mene s bojama…tu sam malo tanji …. A žutu na mjesto ciana uglavnom..boje tablica i grafova su bile kao da sam ih ja slagao……kako bi moja majka rekla kakadu stil…
***
Na poslu, još jedna od manjih pomutnja bili su pomiješani obračuni kamatama kupcima. Lijepo sam sve posložio po redu i u tom redu sam, u jednom trenutku, preokrenuo koverte pa je redoslijed bio „malo" obrnut… no, nije to bila neka velika greda…jer nije bilo puno obračuna…..Ipak, uspio sam i neke kupce smotati koji nisu primijetili da se račun ne odnosi na njih…joj,joj..
To su neke upečatljivije stvari, ostale nekako dublje urezane u sjećanju.... bilo je tu još i smotanih oznaka za toplu i hladnu vodu, izmiješanih televizijskih programa na daljinskom, eto čak mi se i golub smoto u motor od auta i napravio štetu od nekoliko tisuća kuna..ali, hvala Bogu, auto je još bio pod garancijom...(naravno da nisam goluba priznao, kaj vam je?!!)
Smotano slanje SMS poruka - poruka za jednu osobu ode drugoj i obratno....., također, i mailovi……isto…ne zna se ko kome …
E pa sad, ako vam to nije dosta o mojoj smotanosti….prelistat ću ja dnevnike… mogu ja vama još toga u dokaz moje obrane….
Ipak, ovaj nadimak je rjeđe u upotrebi…. ali….to sam ja…smotani… malo drugačiji od odmotanih….
*** BTW nakon prvobitne komunikacijske gužve i uspješno uspostavljenog dijaloga Creativa i ja osnivamo Tenkovsku brigadu….. već sam ga upozorio da razmisli koja će mi zaduženja dati… mislim……znate zašto??
Post je objavljen 12.11.2008. u 21:50 sati.