U svojoj dragocjenoj knjizi "Boja smrti - Bosanska ratna zbilja", Zagreb, 1994. hrabri novinar Andrija Tunjić je opisao svoj opasni put po ratnoj Bosni 1992. godine i u njoj donio prijepis ulomka iz Kronike rkt.župe Podkraj iznad Turbeta u kojoj je župnik vlč. Ivan Ravlić pod stalnom srpskih topova telegrafski kratko unosio strahotne, rijetko gdje tako autentično sačuvane podatke o nesumnjivo teškim fašističkim ratnim zločinima srpske vojske nad civilnim nesrpskim stanovništvom tog kraja i okolice Prijedora i Jajca. Citiramo njegove zapise bez našeg komentara, jer za zdrav um normalnih ljudi svaki komentar takvih strašnih zločina vukodlačke srpske «vojske» nad civilima je doista suvišan:
* * * Dana 19.VII.92., uoči Ilin-dana u 22,30 otvorena je velika srpska vatra po Turbetu
iz raznog naoružanja, na sto su naši žestoko uzvratili.
Ja, svećenik Ivan Ravlić, već oko 90 dana spavam u podrumu.
Sprovodi su od 22 do 24 sata dakle noću.
Crkva je pogođena šest puta, dvorana za vjeronauk tri puta.
Svakog dana crkveni objekti sve su ruševniji.
Istog dana bio je veliki egzodus muslimanskog naroda iz Kozarca
i drugih sela kod Prijedora.
* * * Dana 22 VIII.92. Oko 2000 Muslimana i malo Hrvata prođoše kroz Podkraj
kao izbjeglice, protjerani od Srba iz Prijedora grada.
* * * Dana 23.VIII.92.oko 500 izbjeglica pretežno Hrvata iz Kotor Varoša,
prođoše kroz Podkraj, protjerani od Srba sa svojih ognjišta.
Isti dan HVO daje zavjet, njih oko 700 u Travniku, da će braniti
samostalnost i suverenitet BiH. Ceremonija je bila na visokoj razini.
* * * Dana 2.IX.92. u predvečerje iz općine Sanski Most, iz sela: Okreč,
Kamengrad Donji i Gornji, Podbriježje, Došča i Šimunovca
kroz Podkraj prošlo je oko 2500 duša, uglavnom Muslimana.
Bilo je l8 autobusa i četiri šlepera, koji su ih doveli do Karaule i vratili se.
* * * Dana 5.IX.92. izbjeglice iz Kljuca 50 autobusa po oko l00 ljudi, ukupno 5000 civila
pretežito Muslimana i nešto Hrvata.
Izbjeglice se spremaju za Novsku.
Izbjeglice su pretežito iz sela: Velagići, Velečevo,
Luboćani Gornji, Šehići, Krasulje i dr., iz više od 10 sela.
Sela koja su spaljena su: Rastoka, Zablaće, Velaje, Ljubotića brdo, Plamenica i druga. Džamije u Ključu su minirane, a katoličku crkvu nisu minirali jer su oko nje srpske kuće.
* * * Dana l3.IX.92. u večernjim satima prošlo je oko 160 izbjeglica iz Ključa
pretežito Muslimana. Maltretirani su od srbočetnička.
Kako kažu, Hrvati će ići drugim pravcem u Hrvatsku.
* * * Dana 29.X.92. Već tri dana i tri noći traje neprestani
srpski topnički napad na Turbe i Podkraj.
Kolona izbjeglica iz Jajca idu prema Travniku.
Kolona je duga oko 30-ak km.
Na kolonu izbjeglica četnici pucaju iz svih oružja.
Jajce gori, sa susjednim selima.
Zapaljena sela oko Jajca su: Mile, Riha, Vrbica, Burići, Prisoje, Carevo polje...
Tužne vijesti rekoše mi Mato i Mara i Drago Bogić.
Nekoliko dana četnici su tukli topništvom s Vlašića, Smeta i Komara
da bi presjekli put spasa za Jajce, ali nisu uspjeli.
Oko tridesetak izbjeglica i prognanika iz Jajca uputili su se prema Travniku.
U Travniku su sve ulice zakrčene zaprežnim kolima, autima, traktorima,
ženama s djecom sa zavežljajima u rukama i sa suzama u očima i tugom u srcu.
Obješenih glava traže izbjeglice tko će im otvoriti vrata.
Mnogi otvoriše, koliko su mogli, jer ih je više nego smještaja po kućama.
Ostat će u kronikama zapisano
da su ( srpski fašisti) junački pucali
po kolonama nemoćnih civila.
Mnogi iz kolona neće doći do svoga neizvjesnog cilja,
jer su svoje živote ostavili u kanalima pored puta.
Možda će im se nekada kosti pokupiti
i sahraniti kao nepoznatima žrtvama četničkog fašističkog terora .
Ovaj egzodus iz Jajca ostat će u povijesti države BiH
kao najmasovniji i najteži.
Izvlačenje ranjenika iz Jajca moralo se izvoditi po noći bez svjetala.
Po noći se obavljaju i sprovodi
i to na lokacijama koje su vrlo blizu neprijateljskih položaja.
Ja sam jedan sprovod imao oko 23 sata posve blizu četničkih položaja.
I bio sam izložen životnoj pogibelji....
Post je objavljen 09.11.2008. u 12:19 sati.