Jutros sam se probudila s petnaest (15) kuna ispod kušina. Sinoć ih je stavio moj Tukac znajući da ću danas ići obiteljskoj liječnici po recept. Nemam ništa protiv petnaest, ali kad je riječ o kunama s kojim se trebam rastati, podivljam. Znam da moje dopunsko osiguranje rješava mnoge stvari i da novi Zakon o zdravstvu još nije stupio na snagu, ali onih 15 kuna me podsjeća na sve zamke koje stoje na putu ozdravljenja. Znam kako još uvijek ne moram ništa platiti liječnici, pa ipak nije isključeno da mi sestra uzme taj novac kod drugog korištenja njihovog WC-a. Neka, tih 15 kuna, neka se nađu.
Novac ?!
Imati ga ili nemati ga..?-pitanje je s kojim se češće budim nego s novcem.
Ipak lipo je probuditi se sa 15 ispod kušina. Priznajem tog zadovoljstva, sve je manje.
Tukac se žali. Jutros je bio na E-burzi.
Opet mu je pao za –2,5 % . CROBEX!
Jučer je bio na – 7,5%. Što je previše, previše je. U stvari sve je manji. Zamišljam jutro kad se budi i kaže mi kako mu je pao na –15, index. Pari mi se da je to kraj sna o boljoj budućnosti. Crna rupa.
Imati ga ili nemati ga..? Vječito pitanje na koje ma kakav odgovor imali, osjećamo nezadovoljstvo.
Kako imati mjeru u svemu tomu?
Kad imam , drugi su nesretni i zavidni.
Kad nemam, nesretna sam i zavidna drugima.
Možda je 15 prava mjera, samo da ga je češće.
Vidim , neke imaju 20 pa su bidne mole, nezadovoljne.
Novac!
Post je objavljen 12.11.2008. u 10:09 sati.