Zaključili smo već u prvom postu da živimo u ludom svijetu. Civilizacija gazi i melje sve što joj se nađe na putu. Uništava sav živi svijet pa tako i ljude. Pogotovo ljude.
Civilizaciji je cilj održavati samu sebe pa je osmislila razne oblike obuke i obrazovanja kako bi mogla što učinkovitije kontrolirati sve što želi, upravljati svime što želi. Ona tako mora imati načine da oblikuje ljude onakvima kakvi joj trebaju. A trebaju joj poslušni, savitljivi, odlučni i ambiciozni. Oni koji se pokažu kao prikladni, imat će svoje mjesto u tom divnom novom svijetu.
Ljudska vrsta je, izgleda, ozbiljno shvatila onu preporuku s početka najčitanije joj knjige: "množite se". Zanemarena je činjenica da je taj savjet bio namjenjen onom ranom dobu, kada je ljudi bilo malo, a ne ovom dobu, kad ih je pre-previše.
Jako nas je puno. Civilizacija nema lagan zadatak u želji da kontrolira tu masu. Zato je osmislila mehanizme kako stvari držati pod kontrolom (Orwellova ideja "Velikog brata" mi pada na pamet).
Ne zaboravimo, ovo je blog koji teži oživljavanju izvornog života. Izvorni život je sve ono što civilizirani život nije. Oni su suprotni. Ako želite jedan, zaboravite na drugi. To ne ide skupa.
Kako želite živjeti? Koga ćete slušati? Kome ćete vjerovati?
Savjetnika je mnogo. Mnogi se nude, a neki i nameću. Od ovih koji se nameću tu su: najprije mama i tata, onda teta u vrtiću, pa učiteljica u školi, pa profesori u nastavku škole, pa još profesora (Bože, koliko ih je?), s vremenom se u toj veseloj grupi pojave i političari, ne zaboravimo ni premijera, tu su i razni duhovni učitelji koji hvataju u mutnom i (neki od njih) zarađuju dobre svote prodajući maglu, pa onda i neizostavni mediji itd, itd... Red je dug. Nema mu kraja. Svi su pametni. Svi se petljaju. Svi nešto žele, očekuju.
Koga slušati? Kome vjerovati?
Ne zaboravimo, ovo je blog koji teži oživljavanju izvornog života. Ja vam ovdje ne mogu reći: slušaj tatu i mamu, profesora (jer on je jako pametan; budući da je profesor; on sigurno zna) ili bilo kog drugog.
Uostalom, sve njih slušate cijeli život pa vidite i sami kuda vas je to dovelo.
Koga slušati? Kome vjerovati?
Tko zna što je najbolje za vas i tko zna kako vi trebate živjeti?
Vi to znate. Nitko drugi to ne zna bolje od vas.
Ali, oprez, tko je taj VI?
To nije onaj mali vi kojeg ste svjesni većinu vremena. To je onaj Vi kojeg ste (možda) svjesni samo ponekad, u rijetkim trenucima. Mogli bismo reći - u trenucima inspiracije. Taj Vi je duboko u vama. On je Vi. Njega tražite. Njega slušajte. Nikog drugog. Pustite sve drugo. Ništa drugo nije toliko važno. Važni ste vi. Važan je vaš život. Važno je da budete sretni. Važno je da budete kreativni, da živite ispunjeno, da budete prisutni, i svjesni. Sve drugo su gluposti.
Tražite, dakle, u sebi i nemojte odustati ako ne pronađete ono što tražite već iz provog pokušaja. Budite strpljivi. Civilizaciji je trebalo puno vremena da vas slomi. Ne možete očekivati da ćete ponovo oživjeti u trenutku. Polako. Ne žurite. Ali i ne odustajte. Sretno.
Post je objavljen 12.11.2008. u 09:09 sati.