Marketing
dan za danom ...
... potroših sve boje ...
photo by rusalka
Vratit ću se
čim kupim novo srce ...
... svojoj olovci ...
photo by flickr
...
Srce starog vrtnog kamina , kratka priča
( za Morsku zvijezdu )
flaming_heart
Stari je vrtni kamin drijemao, premrežen paučinom i obrastao mahovinom ... Tek ponekad, prenuo bi se iz sna i sjetno se sjetio plamena koji je u njegovu srcu plamsao, nekada davno ...
A onda, nakon toliko vremena, osjetio je kako oživljava, divna ga je toplina prožela kad je plamen zaplamsao uz stjenke njegova ložišta, proždrljivo gutajući svežnjiće požutjelih koverti, ružičastog listovnog papira, svilenu traku ... i osušene ružine latice ...
...
Dear, S.,
Kad pogledao si me prvi put ni slutila nisam da će mi se u očima Tvojim cijeli svijet ogledati ... Kada ljubila sam Te prvi put sa puno straha, ni slutila nisam da ćeš mi reći kako nitko ljubio Te nije tako nježno, vatreno tako i tako vješto da ostao si bez daha ...
Kad dodirnusmo se prvi put ni slutila nisam da nećemo nikad zasitit' se dodira ...
Ah, Ljubljeni, što Te više ljubim to Te jače želim ...
Tvoja P.
Dear S.,
Volim kad odjednom, dok razgovaramo, neočekivano ruku pružiš i koljeno mi takneš, pa prstima nježno klizneš do gležnja, duž potkoljenice ... i ozari Ti se lice ... Volim što grdiš me kad hodam bosa i što ruku pružiš grleći me dok misliš da snivam, pa kad promeškoljim se šapneš: spavaj, spavaj dalje, samo te pokrivam ...
Volim kad poslije strasti šapćeš mi riječi nježne, dlan mi ljubiš i nadlanicu, poljupcima jagodice prstiju brojiš, usnama mi bilo na zapešću osluškuješ i zabrinuto pitaš: da nije Ti hladno? pokrit ću Te, još sva si topla i ustreptala ...... o kako si me divno milovala ...
Dočekati Te ne mogu, Tvoja P.
Dear S.,
Puze, beskrajno sporo,dok mjere minute naših života. Gledam ih u jutro rano, ne miču se ...... stoje ... A onda, odjednom već je veče, obišle su već pola kruga, jutarnju zamijenila večernja tuga. Na Tebe mislim i čini mi se ...opet stale su ...dok minute beskrajne beskrajno sporo teku a kazaljke spore sporo mjere vrijeme, moje i Tvoje, Mili.
Kad li će opet Naše vrijeme mjeriti?
Sad želim da ubrzaju, susretu ususret jureći ...a kad Ti mi stigneš poželjet ću da stanu ...
Ah, Jedini, sve bih vrijeme prije Tebe dala za vrijeme s Tobom, ne osvrnuvši se ni na trenutak ...
Tvoja P.
Dear S.,
Pitam se, pitaš li se i Ti, Jedini, što nas je izdvojilo, što nas je spojilo, što nas je gurnulo jedno drugome u zagrljaj?
Zašto si Ti među svim pogledima, svoj zadržao na mojemu, zašto sam Ja među svim naručjima, poželjela samo Tvoje ruke, zašto se nismo mimoišli, kao toliki drugi ... zašto smo se sreli?
Jesmo li mi odlučivali o svojim sudbinama, Jedini, ili je jedino Sudbina odlučila za nas?
Tvoja P.
Dear S.,
Ah, Jedini, možda nije mudro reći: siguran budi ...jer što je izvjesno, što je sigurno na svijetu tom? Sve krhko je i prolazno, znam ...
Ipak, Mili, ne muči se, siguran budi, jedino u što sam zaista sigurna je: volim Te! Ja sam svoja, Jedini ...
I samo Tvoja, znaj, Ljubljeni ... ...
Tvoja P.
Dear S.,
Zažmirit ću točno u ponoć, kad kazaljke se poklope ...... i zakoračiti opet u lijepi trenutak. Učini isto i Ti, Jedini ...
Topli pijesak pod stopalima ćutim, plavo nebo sja mi pod spuštenim trepavicama, miriše Dunav i šapće riječi ljubavne što izrekosmo ih na obali ljetos ...Čuješ li, ćutiš li isto i Ti, Ljubljeni?
Točno u ponoć, kad kazaljke se poklope ... zakoračit ću ... u Tvoj zagrljaj ...
Tvoja P.
...
Kroz visoki dimnjak starog vrtnog kamina liznuli su crveni plameni jezici, noseći u zimsko nebo pramen plavičastog dima i pocrnjele pahuljice papira na kojima su se ispisana slova još jednom ocrtala, a zatim planula i nestala ...
Samo ih je novembarski vjetar pročitao, samo je plamen znao s koliko su ljubavi, s koliko nježnosti, s koliko strasti bila ispisana ...
P. S. Rukopisi ne gore, veli Bulgakov.
A ja mislim kako srce mogu potrošiti samo one olovke koje nikada nisu pisale, kako se u pepeo pretvaraju samo ona srca koja nikad nisu ljubila ...
I vjerujem kako ništa ne nestaje bez traga ...
photo by rusalka
Pero i Đuro: Nemoj se previše udomaćiti ...
Post je objavljen 12.11.2008. u 00:01 sati.