SEDMIČNA KOLUMNA-Od srijede do srijede
dana: 12.11.2008.
Đekna je (davno) umrla
Fino je pisati dnevnik , a još je ljepše čitatati ga poslije izvijesnog vremena.Recimo u mome piše da na današnji dan prošle godine nisam radio ništa.Danas je opet isto.A sve je više onih koji ne rade ništa.Nekima je (čini mi se) jednini posao da ne rade ništa.Drugi ne rade ništa iz hobija, treći iz revolta a ostali ko zna zašto...Dogodi se da danima ne izlazim vani , tad je oko mene gomila knjiga , skripti i par bilježnica.Ljudi kažu da će se učenje isplatiti.Nekad se dogodi da cio dan provedem za računalom , razlog je nebitan , to je jako nezdravo kažu mi.Najbolje se osjećam onda kada je moj dan šarolik.Evo danas recimo čitam vijesti iz zemlje i inozemstva, a sve mi se čine nekako poznatim i davno rečenim.Danas vijesti prebrzo stižu do nas, nekada su kasnile.Zna se desiti da i danas koja zakasni isto što se desi da zakasni autobus na relaciji Živinice-Kalesija ali ljudi nekako navikli na to.Jedina vijest koja mi se danas učinila zanimljivom je ona vezana za prestanak proizvodnje automobila sa natpisom Yugo . Nekad narodni automobil nekadašnje ''narodne zemlje''.Yugo je predstavljen javnosti 1980.godine i tada se dizajnom doimao dosta zanimljivim , mada su se njegovi vozači žalili na njegovu kakvoću.Dizajnirao ga je slavni Giorgetto Giugiaro a na promociji su najavili da bi se taj auto mogao proizvoditi do 2000. godine. Većina ljudi je to privhatila s rezervom , ali gle čuda Yugić izdržao skoro do kraja 2008.god. Proizvodio bi se on još dugo da nedavno nije potpisan povijesni ugovor sa Fiat-om zbog koga će umjesto Skale , Floride i Yuge iz Kragujevca izlaziti novi modeli poput Topolina.No bez brige pomenuti modeli će se još dugo moći viđati na našim cestama i utrkama naravno.Simbol Jugoslavije će se kotrljati idalje.
Juče smo se moja rodica Mirela i ja prisjetili jednog simbola Jugoslavije, kultne TV serije Đekna snimljene 1988. godineu produkciji RTV Titograd u režiji Živka Nikolića.Serija koja je ostala duboko urezana u sejćanja svih onih koji su je gledali.Još uvijek se članici u novinama znaju nasloviti rečenicom : «Đekna još nije umrla ,a ka' će ne znamo.» Naravno to je sa sobom u vrijeme pred raspad Jugoslavije nosilo neku posebnu simboliku. Danas je to malo drugačije.Sama serija ima karakter komedije.Centar radnje je jedna crnogorska obitelj nastanjena u nekom selu iznad Šavnika.Obitelj koju čine djed Miladin , baba Joka , sin Radosav , snaja Ljeposava , unuka Milijana i unuk Mišo koji je navodno otišao na studije u Beograd u kojemu je promijenio tri fakulteta ,a onda sa cimerom otišao u Njemačku da bi se ipak poslije javio iz Australije.Sve što se može jednostavno oni rade komplicirano.Imaju susjeda Joksima koji je meni iskreno najinteresantniji lik , inače je predsjednik mjesne zajednice a u ime svojih građana zaprima poštu i istu prije njih otvara.Joksim ima jedne novine koje nosi u džepu , nosi kravatu , ima tašnu a u tašni određenu količinu šećera koja mu koristi u slučaju da mu domaćin ne ponudi šećer uz kavu.Svoje dane provodi najčešće lutajući od kuće do kuće negdje ga počaste kavom , negdje rakijom , a ponekad doro dođe i cigareta.Pored njega izdvajaju se Petko koji visi na gredi kako bi ispravio grbu na leđima i Svetozar koji Radosava uči njemački.Ako niste gledali , mogo ste propustili.Divno je bilo prisjetiti se Đekne a sad je vrijeme da se vratim u svoju zbilju i da još koji dan ne radim ništa.Jugoslavija je davno umrla i ne vrijedi liti suze nad njom.
skini tekst u DOC formatu
Emir Nišić S.
emirnisic@mail.com
www.emirnisic.pege.tl
Post je objavljen 11.11.2008. u 21:17 sati.