... ponekad se u glavi zbilja desi auzmiš u trenutku...
Pojavi se niotkud, dok se saginješ šumskom stazom, ime urugvajskog pisca i pjesnika, Maria Benedettija.
Pa se sjetiš prijateljice, koja Ti je čitala njegovu poeziju i ostavila film, kojeg bi joj ti trebao vratiti jednom. U filmu, Benedettijeva poezija.
Ne spasi se
ne ostani nepokretna
na rubu pločnika
ne zamrzni užitak
niti ljubi mlako
ne spasi se
sad niti ikad
ne spasi se
ne napuni se mirom
ne ostavi svijetu
tek spokojan kutak
ne spusti vjeđe
osudama teške
ne ostani bez usana
ne spavaj bez sna
ne zamisli se bez krvi
i brzopleto si ne sudi
No ako ipak
unatoč svemu
drukčije ne mogneš
i zamrzneš užitak
i mlako ljubiš
i mirom se napuniš
i ako ipak svijetu
kutak spokojan ostaviš
i spustiš vjeđe
osudama teške
ako bez usana se osušiš
bez sna spavaš
bez krvi se zamisliš
brzopleto si sudiš
i nepokretna
ostaneš
na rubu pločnika
i spasiš se -
onda
ne ostani samnom...
...glasi Benedettijeva pjesma u "Tamnoj strani srca"...
U istom filmu, pojavljuje se i sam, kao gost kafića, i recitira ...
Srce oklopljeno
jer noć prolazi
a ja "ljubav" kažem
jer si došla
ponijeti svoju sliku
bolju od svih svojih slika
jer si od glave do duše lijepa
jer si od duše do mene dobra
jer se slatko iza ponosa kriješ
mala i draga
srce oklopljeno
jer si moja
jer moja nisi
moram Te voljena voljeti
moram Te voljeti i ako me
ta rana boli duplo
i ako Te tražim
i ne pronalazim
i ako noć prolazi
a ja Te imam
i nemam
... zbilja mi je vrijeme vratiti tu kazetu više, pomislih usred majevičke šume ...
:-)
Post je objavljen 11.11.2008. u 16:17 sati.