Stara latinska izreka kaze:Tko dobro razlikuje,dobro poucava!
Nacionalna svijest,nacionalni pokreti,nasi nacionalizmi kao i oni u svijetu nisu istoznacni.Iako ne u svim svojim fazama,rat je u svojoj zavrsnici bio stvaranje nacionalno cistog teritorija pa su se za taj cilj koristila sva sredstva:
od"humanog preseljenja",ponistavanja svega sto nosi epitet drugoga,do genocida.Buduci da ti razliciti nacionalisticki projekti u BiH nisu do kraja"uspjeli",svi su u ovoj zemlji ostali frustrirani.
Tu frustriranost ozakonio je Daytonski sporazum-dakle involvirane politicke sile iz medjunarodne zajednice-stvarajuci Bosnu i Hercegovinu nemogucom drzavom jer su je zasnovali na etnickom ciscenju na dva entiteta(drzavice u drzavi),na dva posve iskljuciva modela.Republika Srpska se ozakonjuje kao ustupak i ratni profit milosevicevsko-karadzicevske velike Srbije.Gotovo ociscena od drugih,stvara se po modelu kojega bastinimo od Francuske revolucije,Napoleonove Francuske i drugih zapadnih zemalja,po modelu drzavne nacije.U Federaciji Bosne i Hercegovine,kombinira se model drzavne nacije,sto u konkretnosti odrzavaju nacionalni(cisti ili vecinski)kantoni i model suzivota naroda u mijesanim kantonima.Odatle je ova drzava rastrgana i raspolucena,pri cemu je Federacija"nemirnija"jer je proces majorizacije i"osvajanja"tudjeg i dalje omogucen,dok je RS"mirna",jer je proces ciscenja gotovo okoncan.
No,nerijeseno nacionalno pitanje trazi da ga se ne otklanja niti na brzinu rjesava.Ono je cinjenica.Nacionalni pokreti ili nacionalizmi nisu uvijek isti,pa"kada se kaze da su ratovi na prostoru bivse Jugoslavije bili medjuetnicki sukobi inspirirani nacionalizmom,onda pri tome nuzno valja razlikovati izmedju hegemonistickog i agresivnog od emancipacijskog i obrambenog nacionalizma,u svakome od tih sukoba i u svakoj od ratnih faza"(I.Bubalo).
Iz proslog sistema bastinjena"averzija"prema svemu nacionalnome i nerijesavanje nacionalnoga pitanja,
pomijesani s cinizmom medjunarodnih politika sklonih priklanjanju sili mocnijih-zbog cega ne zele utvrditi ni uzrok rata niti razlikovati agresora od zrtve-izjednacili su sve nase nacionalizme omogucivsi da se svi do jednoga izokrenu u hegemonisticke,u apsolutiziranju svoje nacije u odnosu na druge sa svim oznakama religije koja spasava kolektiv i covjeka i nudi mu univerzalne vrednote.
Ovom se nacionalizmu adekvatno ne suprotstavlja nijedna veca stranka u BiH,cak ni tzv.lijeve stranke,ni akademske institucije,ni intelektualci,ni novinari,ni medjunarodni tolerantni kozmopoliti(i globalisti),ni religiozni pacifisti.Gotovo svi antinacionalisti u svoj zemlji su redovito jednostavno protiv nacionalizma,sve dotle da naciju smatraju samo primitivnom,zaostalom i pretpolitickom kategorijom,i misle da su stvar rijesili nijekanjem i nerazlikovanjem nacionalizama.Pri tome se neki od tih antinacionalista pozivaju na neku od nadnacionalnih kategorija,najvise,na"apstraktno gradjanstvo",kako to oznacava E.Kazaz,ili na gotovo metafizicku ideju bosanstva koja bi trebala zamijeniti nacionalno svrstavanje.
No,ni po cemu-ni povijesno,ni konfesionalno,ni etnicki,cak ni po nacionalizmima-Bosna i Hercegovina nije
"Jugoslavija u malom"kao po tom surogatu bosanstva(jugoslavenstva!)koje se mijesa s gradjanstvom i koje kategorijom pripadnosti drzavi(drzavljanstvom)zeli ponistiti nacionalizam,odnosno zaostale nacije,i kojemu je u konacnici kao svejedno koje je kulturoloske odredjenosti,svjetonazora,jezika i religije,a u biti upada u klopku mocnijeg nacionalizma koji se uvijek nudi kao patriotizam.Je li i vazni ZAVNOBiH u svojoj nacionalnoj definiciji republike BiH predvidio gradjanstvo i bosanstvo?
Kako god,nije nerjesivo nacionalno pitanje u ovoj drzavi.To ne mogu(nece)uciniti nasi politicki akteri,jer se tesko odricu moci i vlasti kojima je osnovna poluga hegemonisticki nacionalizam i apsolutno nijekanje drugoga.
Medjunarodna zajednica je"primirila"vanjsku nacionalisticku agresiju na BiH,ali ne i onu unutranju.Taj proces traje dugo,jer nacionalizam je djavolska kusnja koja se uvlaci u svakoga i kad se najmanje nada i kad je cak nijece.Taj se proces ne bi trebao ograniciti na karijeristicki mandat pojedinoga visokog predstavnika ili na neke ad hoc formirane vatrogasne delegacije,nego na uporno i ustrajno nadziranje(pa i kaznjavanje)hegemonistickog nacionalizma.
Nama unutra je da se-od relevantnih institucija(i nacionalnih i religijskih)do pojedinaca-pozabavimo i oslobadjamo kako vlastite napasti hegemonije nad drugima tako i nacionalizma drugih,da se ne uklanjamo u sigurnu zavjetrinu nejasnoga antinacionalizma,da ne trazimo surogate za nacionalno i da mu pogledamo u oci,jer nam hegemonisticki nacionalizam oduzima ono najljepse:sve vrednote-i vrednote tradicije,i patriotizma,i drzave,i slobode,i dostojanstva,i humanizma,a i same vjere.
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 11.11.2008. u 14:14 sati.