jedem prefini croissant..
ukusan je i sladak, iako nije punjen..
prije nisam jela croissante..
nisam znala da mogu biti i ovako fini.. a ne samo gumeni..
sjedim na nekoj terasi cafe-a u parizu..
na stolcu od kovanog željeza koji me žulja za leđa..
ali nadoknađuje to ugođajem..
odnekud se čuje la vie en rose..
kakav klišej..
croissant miriše po vaniliji..
čaj miriše po bagremovom medu koji u njega cijedim..
prohladan vjetar me tjera da omotam čvršće šal..
konobar u prugastoj majici me pita želim li još nešto..
njegov osmjeh je topao..
na savršenom francuskom mu odgovaram da je sve u redu.. ne trebam ništa..
imam sve što mi je potrebno..
gledam kroz prozor..
i vani je sivi zagreb.
Post je objavljen 11.11.2008. u 10:15 sati.