Snažan industrijski razvoj počeo je u novskom kraju godine 1892., kada je na poziv austrijske uprave u Bosni bavarski industrijalac Otto Steinbeiss u Dobrljinu izgradio veliku pilanu, najveću na Balkanu, sa 140 gaterskih pila za rezanje oblovine. Potom su otvoreni ugljenokopi u Lješljanima i Cerovici te tvornica gipsa u Blagaju. Novski je kotar tada po industrijskom uzletu prema dohotku bio na drugom mjestu u BiH.
Nažalost, pilanu su 1941. spalili ustanici, te nepovratno razorili ugljenokope i gipsaru, tako da se dugo moralo čekati na novi industrijski razvoj Bosanskog Novog. Taj uzlet je počeo izgradnjom modernih pogona tekstilne i drvne industrije, te obnovom proizvodnje gipsa, koja je svoju kulminaciju dostigla nakon 1982. godine.
Bosansko-novska tekstilna industrija "Sana" je započela svoj razvoj 1937. godine kao mala privatna pletiona porodice Avdagić, koja je nakon nacionalizacije prerasla u veliki prozvodni kombinat sa nizom disperziranih pogona i više hiljada radnika, tako da je Bosanski Novi s pravom nazivan "krajiškim Manchesterom", koji je tada bio pojam u britanskoj tekstilnoj industriji.
O "Sani" je snimljena TV serija i objavljena reprezentativna monografija, ali je novi rat zatvorio njene proizvodne kapacitete i rasuo po svijetu njene stručnjake.
Ta industrija koja je svojim uzletom omogućila europski nivo razvoja grada i njegovog kulturnog i sportskog života, sada je svojim odumiranjem dovela grad na najniži nivo urbane kulture kao čistu suprotnost njegovih nekadašnjih europskih civilizacijskih i proizvodnih dometa.
Tvornica drvne industrije "Lignošper", izgrađena je u Poljavnicama 1960. godine kada je u njoj počela polufinalna proizvodnja raznih vrsta furnira i šperploča. U svom daljem razvoju ona je uspješno proizvodila kancelarijski namještaj, vodootporne šperploče i druge proizvode. Za taj uspjeh su bili najzaslužniji tadašnji direktori Nerkez Mešić i Nikica Živković sa cjelokupnim inžinjersko-tehničarskim timom, jer su uspješno pokrenuli proizvodnju a zatim u kritičnoj etapi za opstanak "Lignošpera" pružili uspješan otpor štetnoj integraciji sa sistemom "Šipada". Uslijedila je faza tehnološke modernizacije pogona i uspješan prelazak na proizvodnju finalnih proizvoda za koju je posebno zaslužan inžinjer Mladen Žagi, prvo kao tehnički a zatim kao generalni direktor sa svojim timom saradnika, s osloncem na saradnju i integraciju s firmom "Slovenijales". Taj je uzlet omogućen izgradnjom Tvornice kancelarijskog namještaja (TKN), na čelu s dipl.ing. Hasanom Muratagićem, koji je ostao zapamćen po uzornom radu, stalnim inovacijama, zapošljavanju stručne radne snage i usavršavanju finalne proizvodnje. Tim uspjehom se ponosio cijeli grad, a njegovi nositelji i pregaoci zaslužuju trajno priznanje, zbog čega se u narodu i danas po dobru spominju. Međutim, nova je ratna destrukcija obezvrijedila sve te razvojne domete i u mnogo čemu vratila industrijski razvoj na sam početak.
…
Ovo je skraćeni tekst iz Monografije o Bosanskom Novom (u pripremi), autora mr.sc. Ante Milinovića; izdavača Zavičajne zajednice Bosanski Novi iz St. Louis-a. Sve informacije o distribuciji i točnom vremenu izlaska Monografije mogu se dobiti u Zavičajnoj zajednici Bosanski Novi iz St. Louis-a.
Autor je odobrio objavu ovog skraćenog teksta. Tijekom ovog mjeseca ovdje će se objaviti i drugi skraćeni tekstovi iz Monografije o Bosanskom Novom.
Post je objavljen 11.11.2008. u 07:29 sati.