Upiti u sebe
svu ljepotu dodira
nježnosti u kojoj
utapa se tuga
i rađa novi život
U odsjaju oka
uranjam u srce
rastvorenih ruku
da prihvati mi
samu jezgru bića
Čime to treperi
duša moja
dok darujem joj
čitavo postojanje
i svoja stremljenja
Poput usnulog djeteta
sigurnošću obavitog
u slapu izvora
udišem snagu
od Tebe darovanu
Ispuni sve ja
Ljiljana Katić, Zagrljaj neba i zemlje, Dugo Selo, 26.8.1997.
Post je objavljen 10.11.2008. u 16:35 sati.