U roge i vremenski izvještaj, ali noćas sam nahajcala termo peč, a u Splitu ponovo ljetno vrijeme za picigin i kupanje.
kako sam ponovo na antidepresivima koji su konačno počeli djelovati ne idem na Klupu, ali zamislite da tamo sjedim. Uživam u bojama. Plavo nebo, modro more, zelenila nakon ovih kiša ko u priči, a zrak je svjež i pun joda. (Toliko o prirodi. Nisam ponijela fotoaparat, a nisam ni tamo).
Oko mene su moja tri arhanđela Mihael, Rafael, Gabrijel, a kako su mi rekli da prije Vrhovnika (mog poznatog Gospodina sa psom) prvo pokušam dijalog sa anđelima evo me pokušavam. kažu da tako treba raditi. Svako jutro razgovarati sa anđelom čuvarom. Dati mu zadatke i moliti ga za pomoć. Netko mi je ispričao da je poznati padre Pio to radio. Kažu da se jedanput tako naljutio na anđela da nije s njim htio razgovarati deset dana.
Nisam nikad razgovarala sa mojim arhanđelima ( rodila sam se na njihov dan, pa pretpostavljam da su mi ih namijenili)
Osjećala bih njihovu prisutnost. Vodili bi me po stazici pravoj napravijoj. Mahali krilima i pokušavali me tamo zadržati, ali ja sam izmišljala skretanja i bježala im.
Zato danas moja savjest neprekidno kuca po bijednim ostacima moje duše, ali ajmo Veliki Čuvari; darujte mi danas pozitivne misli i lijepa sjećanja.
I evo ga. Padaju mi napamet neki filmovi.
Često iznova pogledam .'Chicago'.Volim mjuzikle Taj mali odmak od stvarnosti s humorom koji ostavlja misliti.
Zašto mi to pada na pamet? Možda zbog brzine s kojom se smjenjuju vijesti i ljudi na naslovnicama novina.
-Evo te opet, kaže Mihael.
Ostala dvojica kimaju ozbiljno glavama i mašu krilima. Skoro su me otpuhali s klupe.
-Pa dobro kažem. Meni je to smješno. ha-ha-ha- ha i još nekoliko puta ha-ha-ha.
Nije li, kažem?
Roxie Hart (Rene Zellweger) je tako neka mala fufica ništa važno koja hoće plesati i pjevati. Nasjedne nekom prevarantu i ubije ga.
-Ne moraš dalje, kažu sva trojica u glas. - Pogledali smo zajedno s tobom kako si rekla nekoliko puta taj film.
-Ja sam spavao, kaže Gabrijel.
-Ja ne razumijem vas ljude. te vaše silne ambicije i potrebe za pet minuta slave.
-To vam pokušavam reći, a vi me prekidate. Svi oni, ali to se događa i u životu, žive neku imitaciju života, a svi mi, večina nas živimo kroz njihove živote. Našim žilama teče glad za senzacijama a ne krv.
Ali gledajte ove scene zar nisu čarobne.
ili ove:
ili ove:
-Dosta, dosta, kažu u glas moji anđeli. -Ako nastaviš napustit ćemo te.
-Vi ne razumijete, kažem. -Film je poučan. Prikazao je našu hrvatsku stvarnost. Sve ono što se danas kod nas događa. Ne treba niti otvoriti dnevne novine i tu smo u sred filma.
-Ali.., pokušava nešto reći Gabrijel...
Uskačem mu u riječ: -Točno. Izvedba u našoj domovinici nije tako vrhunska kao u filmu. Ni izdaleka pa zato radije gledam film nego ovu našu imitaciju stvarnosti.
I vama ga dragi blogerski prijatelji toplo preporučam, a anđeli hop na spavanje ja idem u pravi život.
Post je objavljen 10.11.2008. u 09:50 sati.