Ponukan prethodnim postom dah si truda i uz pomoć časopisa ELLE od studenog 2008 eto nešto zanimljivog a od srijede nastavljamo dalje sa dokumentarcima.
Nikome tko je volio stripove sigurno nisu nepoznati likovi kao što su komandant Mark, Veliki Blek (zvan Blek Stena) ili Zagor. Pokušajte se prisjetiti kako su izgledali. Sva trojica uvučena su u superuske hlače utaknute u čizme, Blek u svim godišnjim dobima svoj savršeno oblikovani torzo prekriva samo krznenim prslukom, Zagorove bicepse naglašava majica s visoko odrezanim rukavima, a Mark nosi gornji dio uniforme na golom tijelu. Jesmo li ih voljeli samo zato što su bili odvažni i nepobjedivi pozitivci ili se negdje duboko u nama razvijala sklonost prema seksi zvijerima (pitanje za ljepši spol)?
Priznajte da i dandanas, potajno doduše, vjerujete da se od špinata postaje snažan kao Popaj i da divljač jedete pomalo sa zazorom jer se sjetite Bambija. Tony Parsons rekao je da je ekranizacija Bambija prvi snuff film i da ga je majka morala izvesti iz kina jer nije mogao podnijeti smrt Bambijeve majke. Tako će današnja djeca, kad u odrasloj dobi čuju za Michelangela, Dona-tella, Raphaela i Leonarda, vjerojatno najprije pomisliti na Nindža Kornjače.
Jeste li vi lik iz bajke?
Likovi iz bajki prvi su arhetipski likovi s kojima se u životu susrećemo i prvi ozbiljniji atak na našu podsvijest. Zahvaljujući benignim roditeljskim pričama za laku noć, začinjenim unedoglednim nabrajanjem slastica od kojih je izrađena vještičina kolibica i detaljnim opisivanjem Pepeljuginih iskušenja, većina djece prestravi se na samu mogućnost suživota s maćehom, a svi se ponekad zapitaju što će biti ako se ispostavi da imaju roditelje kao Ivica i Marica. Nije stoga čudno da čitav niz što težih, što lakših psihosomatskih poremećaja nosi naziv likova iz bajki. Sindrom Snjeguljice (označava maćehine, a ne pokćerkine osobine), ili maligni narcizam, označava osobu sklonu asocijalnom i egocentričnom ponašanju, mahnitim ispadima i potpuno neosjetljivu prema ljudima oko sebe. Djevojke koje su nesigurne i jako im je bitno da netko neprestance odobrava njihove postupke pate od sindroma Pepeljuge, dok one hipersenzibilne muči sindrom kraljevne na zrnu graška. One koje nisu svjesne svoje ljepote jer su u mladosti bile neugledne, pate od sindroma ružnog pačeta, a one koje imaju nerealna očekivanja prema suprotnom spolu "puknuo" je sindrom princa na bijelom konju. Sindrom Petra Pana imaju oni koji nikada ne odrastu, dok je sindrom Zvončiće oznaka za žene koje se prema partneru i prijateljima ponašaju zaštitnički poput majke. Sindromom Alise u zemlji čudesa naziva se neurološki poremećaj koji karakterizira dezorijentiranost i izvrnuta percepcija pa se predmeti doimaju znatno manjima nego što su u stvarnosti. Trovanje živom uzrokuje tremor, gubitak pamćenja i koncentracija, što se naziva sindromom Ludog Šeširdžije. Sindrom Matovilke, ili trihofagija, naziv je za kompulzivno jedenje vlastite kose, dok sindrom Trnoružice ili somnofilija pripada u seksualne devijacije i označava osobe koje uzbuđuje samo partner koji spava (smatra se blažim oblikom nekrofilijel). Od sindroma Dorothy može se patiti tek u srednjim godinama, kada se mnogim ženama, baš kao i junakinji Čarobnjaka iz Oza, može učiniti da ne znaju gdje se nalaze i kamo da krenu.
JEREMIJA, DUDEK I DELBOY
Barun Munchausen bio je poznati lažac: tvrdio je da je letio na topovskoj kugli, da se iz živog blata izvukao tako što je sam sebe potegnuo za perčin i slične gluposti. Bilo kako bilo, Munchausen je do dana današnjeg ostao sinonim za mitomana, čovjeka sklona pretjeranim lažima. Don Juan bio je serijski zavodnik, udane žene rado su mu postajale ljubavnice, neudanima je obećavao brak, a u međuvremenu su ga naganjali osramoćeni i bijesni muževi i očevi. Od 17. stoljeća do danas, kad se za nekog kaže da je don Juan nitko neće pomisliti da se radi o ludom znanstveniku ili opatu pustinjaku. Isto je i s Lolitom. Dvanaestogodišnja nimfeta iz istoimenog romana Vladimira Nabokova koja zavodi svog pedofiliji sklonog očuha postala je sinonim za veze između vrlo mladih djevojaka i znatno starijih muškaraca. (Kad se radi o obrnutom slučaju, dječacima i starijim ženama, koristi se termin Mamita.) Malo je ljudi pročitalo knjigu Bistri vitez Don Quijote od Manche, pa ipak, kad se za nekoga kaže da se ponaša kao Don Quijote ili da juriša na vjetrenjače, svi znaju da se radi o osobi pretjerano sklonoj nerealnim očekivanjima.
Realitet je prepun fiktivnih likova koji su postali standardna "oprema" našeg jezičnog univerzuma. Za lijenog čovjeka kaže se da je Garfield, za naivnoga Dudek, za mućkaroša Delboy, za inovatora Profesor Baltazar, za zavodnika James Bond, za destruktivnog Terminator, za ružnoga Frankenstein, za zbunjenog Forrest Gump, za skorojevića Glembay, za intriganticu Lady Macbeth, za znatiželjnu Miss Marple, za hipohondra Jeremija, za neraspoloženog Žalosna Sova, zaljubljeni su Romeo i Julija, zavađeni se slažu kao Tom i Jerry, a nespretni rade kao dvojac iz češke serije A je to.
Fiktivni likovi pokrivaju gotovo sve varijante fizičkog izgleda. Kad se za nekog kaže da ima nos kao Cyrano de Bergerac ili Bob Rock, znamo da ima monumentalan profil; kad ima uši kao mister Spock, znamo da mu je taj dio lica nešto naglašeniji; kad izgleda kao Miss Piggy, jasno je da se ne liječi od anoreksije, a kad sliči na Popajevu Olivu, da je visok, mršav i trapav. Frizura Pipi Duge Čarape označava kečke, a frizura Conana Barbara dugu kosu koja neuredno visi. Kad je netko kao Malik Tintilinić, znamo da je nizak, a kad je kao Dorian Gray, da nema problema s viškom bora. Dok onome tko izgleda kao Quasimodo nema pomoći, onoga tko je kao Apolon neizostavno želimo upoznati. Vjerojatno nijedna obitelj ne bi htjela da je usporede s obitelji Addams ili Kremenko: u prvom slučaju jasno je da se radi o samim čudacima, a u drugom o osobama nesklonima čudima moderne tehnologije.
Lako nam je dok biramo omiljene fiktivne likove i drugi¬ma pripisujemo njihove vrline i mane. Mnogo je neugodnije kada se zapitamo s kojim fiktivnim likom nas uspoređuju. Sto ako mislimo da smo modno osviješteni kao, recimo, Carrie Bradshaw, a svi ostali misle da izgledamo kao Mary Poppins ili Štrumfeta?
Characters from fairy tales were first archetypal characters that we meet in life and the first serious attack on our subconscious. Thanks to benign parental stories good night, spiced up with the infinity list of desserts which was created witch hut and a detailed description Pepeljuginih ordeal, most children fear the very possibility of coexistence with stepmother, and all are sometimes ask what will happen if it turns out the parents have as Hansel and Gretel. It is not so strange that the whole range of what heavier, as the easiest psychosomatic disorder carries the name of characters from fairy tales. Snow White syndrome (indicates stepmother, and not by daughter features), or malignant narcizam, means a person prone associal and egocentric behavior, frantic persistent and completely insensitive to people around you. Girls that are unsafe and very important to them is that someone always approves of their actions suffer from the Cinderella syndrome, while those hipersenzibilne torment syndrome princess on corn peas. Those who are not aware of its beauty because they were in their youth unsightly, suffering from the syndrome so bad, and those who have unrealistic expectations toward the opposite sex "rift" is a syndrome Prince on a white horse. Peter Pana syndrome are those who never grow up, while the syndrome jingle label for women who are by partners and friends behave like a protective mother. Alisa syndrome in the land of wonders known neurological disorder that is characterized by disorientation and distorted perception, and objects seems significantly less than in reality. Live poisoning causes tremor, loss of memory and concentration, which is called a syndrome crazy hatter. Rapunzel syndrome, or compulsion to eat hair, while syndrome Sleeping Beauty belongs in the sexual deviations and means a person who excites only partner who sleeps (regarded as a reduced form necrophilia). Dorothy from the syndrome may suffer only in the middle years, when many women, just as the heroine and the wizard of Oz, do not know where you are and where to move.