Rijetki su dani kada mi se tako loše stvari poklope odjednom. Subota, 08.11. je bio baš takav dan. Ujutro sam umalo zaspao na posao. Probudio sam se u 7:40. Uspio sam se spremiti i složiti si doručak koji sam ponio na posao. Kako sam sretno stigao i na vrijeme nisam mislio kako da će se dan tako loše razvijati.
Pred kraj posla je nastala gužvetina kakve već dugo nije bilo u dućanu. Najednom su svi ušli. Naravno, prvi je bio lik koji je htio prijenos broja iz druge mreže nama. S njim je bila i žena koja je htjela isto. Ko za vraga, aplikacija mi je počela radit probleme tako da nisam uspio napraviti posao kako treba. Morao sam ići ručno popunjavati neke papire i naravno da mi je na to otišlo pun kufer vremena. Ljudi nabrijani, meni otkucava 14h. Nevjerujem kaj se događa. Bilo je još likova i likica koji su htjeli pretplate, produljenja ugovora i slične gluposti za koje treba vremena. Tako sam ja na kraju izašao iz dućana u 15h. Bajka... A baš danas sam trebao ići gledati namještaj za dnevni boravak. No dobro, imam još vremena.
Dođem doma i krenem si kuhat ručak. Pojedem u miru i idem nositi drva. Čim sam nos promolio van počela je kiša. Jednostavno nisam mogao vjerovati. Na brzaka ja unesem sitno, a kad sam otišao po košaru s drvima spustio se pljusak.
Mokar ko miš ulazim u kuću i sušim se. Još su se neke stvarčice zakomplicirale pa sam morao krenuti za Zagreb tek u 18h. Došavši do Samobora shvatio sam da nemam lijek sa sobom. Ajmo nazad. Gunđam si u bradu i ne vjerujem kak sam blentav i zaboravljiv. Morao sam stati na benziskoj u Samoboru jer sam imao neke stvari za pokupiti u lokalu iza nje. Kako nisam htio gubiti vrijeme, odlučio sam tamo tankati. Najlonske rukavice, nula bodova. U biti ih je bilo ali su bile zaštemane za stalak po sredini dlana. Nema teorije da ih se iščupa u komadu. Uzeo sam neku krpicu od najlona, ali nisam uspio zaštiti ruke. Smrdile su mi opako. Je.. sam im mater. Posebno onome ko je onak postavil rukavice na stalak.
Na Ljubljanskoj aveniji standardna gužvica. Vozam se ja kad najednom prije Savske Opatovine moram čvrsto po kočnici. Srećom, nikog iza mene. Netko se voza 35 na sat. Ne vjerujem!!! Krenem ja obilaziti, a tamo ženskica ima mob na uhu. OK... Dovljno mi je sve do sada bilo. Ionako nemam običaj mahati rukama i kriliti se. Ženskica je ubrzala i prešla me. Još uvijek je mob na uhu. Kod Ljubljanice sretnem ja opet nju, a ona još uvijek ima mob na uhu. Je... ti glupaču!!! Fakat nije normalna. To ide sve one koji vozaju s mobom na uhu i to još po takvoj gužvetari. Hands free uređaji zbilja više nisu skupi. Mogli bi prišparat nekome život na taj način. Inače, gospođa ili gospodična ima registraciju KŽ333AS. Ima finu regu i čini se kak ima osjećaj da joj nitko ništa ne može pa slobodno radi sranja po cesti. Počela je opet kiša. Pas mater!!!! Lijepo su rekli prestanak kiše još jučer poslije podne, pa onda danas popodne. Odakle sad opet? Nakon one s mobom, terenac se uvaljao ispred mene. Taj valjda nije ni pogledao jel sam ja u desnoj traci. Jednostavno sam puko i počeo sam psovat ko kočijaš. Pjena mi je počela ić na usta. Nakon 20 metara je skužio da ipak ne treba u tu traku pa se nazad gurao u srednju. Na cilj sam došao u 19:20. ako nekaj ne volim onda je to promet u Zagrebu. Naravno, nije bilo šanse za stić u salon pogledat namještaj. Uz sve to, dobio sam glavobolju. Jel može još nekaj?
Ako vam se čini da sam bio nadrkan i živčan...dobro vam se čini.
Post je objavljen 09.11.2008. u 20:09 sati.