ovaj post bi trebao nesto reci o mojim osjecajima... ali ne postoje rijeci koje bi to opisale... nema ih... mozda su postojale nekoc davno, u nekome izmisljenome utopijskom svijetu, gdje su ljudi drugima zeljeli samo dobro i srecu, a ne ono suprotno... gdje su ti ljudi pomagali i nisu gurali svoj nos tamo gdje mu nije mjesto... da, takav svijet je samo utopija... ne postoji, nije postojao i nece postojati... koliko god mi nesto zeljeli zastititi od drugih mozemo samo zavidjeti zmijama na tome kako one cuvaju svoje noge i pokusati uciti od njih... trebali bismo razviti takav obrambeni mehanizam da cim nam se netko priblizi jednostavno ga napadnemo i ubijemo svojim otrovom... a ljudi misle da samo otisli daleko od zivotinja... evoluirali...
ne, ne postoji takav svijet... postoji samo realan i okrutan... dok se u nasim snovima mogu nalaziti svakavi puno bolji i ljepsi svijetovi, nasa stvarnost je ovaj prokleti svijet...
a sto reci o onome prekrasnome osjecaju koji toliko pokusavas zastititi od ostalih i sacuvati ga u svome srcu daleko od svih zlobnika? da, to je najljepsi osjecaj na svijetu... necu dopustiti da mi ga uniste... necu dopustiti da mi te odvedu... necu dopustiti da nas rastave... necu...
...mogu samo da nas mrze oni sto nas ne vole... mogu nas samo mrziti, ali nece nas uspijeti rastaviti, koliko god se trudili... oni ce se truditi da nas rastave... a ja... ja cu se truditi sto puta vise da ostanemo zajedno... i nadam se da ces mi pomoci u tome...
shvati da ja nisam kao ostale... ja te necu ostaviti poput njih, necu te napustiti, necu otici od tebe i necu te prestati voljeti...
Post je objavljen 09.11.2008. u 19:30 sati.