Godina je 1982.
Ivica Đubrović, odmilja zvan Đubre taman se vraćao iz birtije kad je na njega sa stabla pokraj puteljka skočila mačka... Đubre se usro od straha i počeo vrištat na ulici... Bilo je tri popodne a on je bio razvaljen... Uhvatio je mačku za kičmu i bacio je u zemlju pokraj sebe psujući joj sve što mu je u tom trenutku padalo na pamet. Izgrebala mu je cijelu facu i vratio se doma jedva čitav, sav krvav u licu...
Dočekala ga je stara prašnjava baraka, trudna žena i brdo računa na stolu koje je trebalo poplaćat a on nije imo s čim... Nikakvog posla nije imao, nije se niti trudio da ga nađe. Kako bi on znao reći, bolio ga je kurac za sve. Imao je 23godine kad mu je žena zatrudnijela. Onako mlad i neiskusan, pripremao se za očinstvo u birtiji. Žena je s njim pokušavala pričati o njihovom djetetu ali Đubre ju nije slušao. Rekao bi: "Ivana ušuti ili ću te prebit kad ti kažem!!!" a kad ona ne bi žašutila Đubre bi ju istukao. Nije ga bilo briga što je trudna. Tukao ju je gotovo svakodnevno. Đubre je bio osoba koja se rijetko kad smijala, a smijao se samo u situacijama kad bi mu netko nešto poklonio ili kad bi mu dao novac. Ivana ga je strašno puno voljela i nije ga htjela ostaviti usprkos tome što ju je, ovisno je li pijan ili malo više pijan, mlatio ko magare. Uvjek je govorila da će doći pameti, samo mu treba vremena. Bila je šest godina starija od njega. Pričala je: "Moj Đubre je dobar u duši, samo mu treba malo pažnje, reko, posvetit, onda je on najbolji od sviju. Ja njega prevolim!" Govorila je to sa kiselim smješkom na licu. Znala je da što je čeka kad se ˝njen Đubro˝ vrati iz birtije.
Đubro je uvijek nosio stari, trošan kaputić koji mu je dao njegov otac prije nego što je umro. Imao je zakrpane džepove i zelenu mrlju od trave na guzici koja je Đubreta stalno živcirala jer ju nikako nije mogao oprat.
Mrzio je stvari ostavljat nedovsšene, pa kad bi se i uhvatio nešto čistit poludio bi kad to ne bi dovršio... Đubre je bio izrazito neurotičan, sve ga je živciralo i nikad se nije mogao kontrolirat. Otkad je Ivana zatrudnila malo se bio smirio, ali nije se nimalo promjenio. Dani su prolazili, jedan za drugim, Đubre je u onom svom prokletom prljavom kaputiću šetao okolo, pio i kad bi došao, naravno, ako bi došao doma, počeo bi histarizirat i derat se na Ivanu. Trpila je sve to dok napokon nije došao deveti mjesec. Početak.
Bio je tmuran dan i oblaci su lebdjeli iznad grada noseći hladan zrak i kišu.
Post je objavljen 09.11.2008. u 17:50 sati.