U razgovoru objavljenom u današnjem „Jutarnjem listu“ (09.11.2008.) gospodin Zdravko Tomac pokušava objasniti svoj put od vjernika komuniste do vjernika katolika. Od borca za ideje komunizma do vatrenog pristaše ideje kršćanstva. I u tom „nadahnutom“ razgovoru izjavljuje po koju „jaču“ tvrdnju.
„Komunisti žele stvoriti raj na zemlji, a za taj zavjetni cilj sva su sredstva, pa i ona najgora i najbrutalnija dozvoljena.“
Kršćanima Crkva (ja za razliku od g. Tomca razlikujem „Organizaciju“ od običnih ljudi - vjernika: vjerovali oni u kršćanstvo ili pak komunizam) obećava raj nakon života. Da bi ljude koji u to ne vjeruju, ili vjeruju u nešto drugo, uvjerila u to, služila se tijekom mnogih stoljeća mučenjem, spaljivanjem, progonima, prokletstvima, genocidima i istrebljenjima čitavih naroda i civilizacija.
„Svaki sustav i ideologija koji se baziraju na diktaturi, na tome da se ljudima kreira i određuje način razmišljanja (…) koja se služi represijom i likvidacijom nepoćudnih, zločinački su.“
Obzirom da Crkva uvelike nastoji ljudima kreirati i određivati način razmišljanja i pri tome se, kao što nas povijest uči, služila represijom i likvidacijom slijedi da je i ona - zločinačka.
„Tek nakon fakulteta postao sam član Partije.“
Sasvim razumljivo. Tada je bilo moguće ući u politiku i zauzeti neki važan položaj u društvenoj – političkoj hijerarhiji samo kao član Partije. E vidite gospodine „Bivši partijac“, ja sam izašao iz Partije nakon fakulteta (a posebno nakon odsluženja vojnog roka) jer sam već kao mladić shvatio, doduše ne da je to baš zločinačka organizacija, ali da je puna poltrona, karijerista, dupelizaca koji su samo gledali kome će se od onih iznad sebe dublje uvući u stražnjicu ne bi li za sebe izvukli što je moguće veći probitak (svaka čast pojedincima no Vi sigurno ne spadate u njih). Protekli događaji od Domovinskog rata na ovamo pokazali su da je većina upravo tih beskičmenjaka završila u najhrvatskijoj stranci – HDZ-u. Posljedica: kada je voda došla do grla s kriminalom na važna mjesta se postavljaju – nestranački, ali zato, konačno, stručni ljudi. Valjda će jednom biti tako i na drugim područjima, a ne samo u MUP i Ministarstvu pravosuđa.
„Želio sam komunizam koji nije zločinačka ideja i zločinačka praksa.“
Ovime „Preobraćenik“ skače sam sebi usta jer samo malo ranije u razgovoru tvrdi. „Komunisti žele stvoriti raj na zemlji…..“ i malo dalje „Komunizam je možda imao dobru ideju…“, a sada bez pardona tvrdi da je on želio komunizam koji nije zločinačka ideja. Što je onda gospodine „Konvertitu“ komunizam: dobra ili zločinačka ideja? Ili bi bio dobar samo ako bi ga Vi izmislili?
„Naime slučajno sam upoznao Edvarda Kardelja i on me oduševio. Bio sam zaljubljen u njega. Zbog njega sam prihvatio samoupravljanje.“
Sve ljepše od ljepšeg. Gospodin „Koji odjednom vjeruje u Boga“ „slučajno“ upoznaje kreatora teorije samoupravljanja, „zaljubljuje“ se u njega i kao kod svih smrtnika koji nađu svoju najveću ljubav, prihvaća što im god osoba njihove bezgranične ljubavi kaže. Mnogi se tako zaljube, padne im crna krpa pred oči, ožene se, a kada se koprena podigne i otkriju u što su se to zaljubili, muku muče kako da se iz tog kala izvuku.
„Smatrao sam da iznutra mogu djelovati na transformaciju SK u socijal - demokratsku stranku…“
Evo nam još jednog od mnogih koji su u Partiju, pardon SK, ušli da bi ju „iznutra“ rušili. Moram im odati priznanje: uspjeli su!
„Vjerojatno bih nakon pada Proljeća bio osuđen (u odgovoru prije ovog doduše tvrdi da je 1971. godine stradao, a koji odgovor prije da je od 1972.-1974. godine radio na izradi novog Ustava koji je položio temelje hrvatske državnosti!?) da mi onda nisu pomogla dva čovjeka – Edvard Kardelj i Jakov Blažević, odnosno Čedo Grbić koji je nagovorio Blaževića da me zaštiti. (…) I tako sam sklonjen u zavjetrinu – u kabinet Jakova Blaževića.“
Što je previše ni s kruhom nije dobro. Dvojica, od najvažnijih kreatora „zločinačke ideje komunizma“, jedan kreator „neuspješnog“ ekonomskog samoupravnog modela ekonomije zbog kojeg je Hrvatska živjela u „totalnom siromaštvu izrabljivana od veliko srpske klike u Beogradu“, i drugi koji je bio tužitelj u procesu kardinalu Stepincu, odjednom se zalažu za gospodina „Nevažnog“. Pa zar su bili toliko slijepi da ne vide kako spašavaju „krticu“ koja „iznutra“ pokušava SK „pretvoriti“ u nešto pozitivno.
„…nisam bio šef kabineta, nego njegov savjetnik.“
Kaže gospodin „Nedužni“ za vrijeme kad je proveo u neposrednoj blizini Blaževića, jednog od važnijih egzekutora vođa Proljeća. Nije vrat nego šija. Što mu je na primjer savjetovao po pitanju progona onih koji se nisu mogli „skloniti u zavjetrinu“? Piše li možda o tome u svojoj posljednjoj knjizi? Možda je njegova zasluga što Budiša, Veselica, Čičak, Gotovac i ini manje znani nisu bili strijeljani već su samo završili na robiji!?
„No, isto sam tako racionalan i tražio optimalno rješenje. Pitao sam se što mi je korisnije.“
Dakle, gospodine „Pokajniče“, i sami priznajete da ste se pitali što je Vama, a ne Hrvatskoj korisnije. Vjerojatno ste se jednako pitali kad ste počeli razmišljati o ideji da postanete vjernik.
„Cijeli sam život patio od hamletovskog sindroma – biti ili ne biti!“
Točno, apsolutno točno. Ali u toj dilemi, gospodine „Velika dilema“, krije se pitanje: za što biti ili ne biti? Za one koji su na vlasti ili za one koji će tek doći?
„I eto, tek sada pred kraj života riješio sam se te hamletovske dileme.“
U nadi da se u to vrijeme neće promijeniti društveno uređenja. Jer ako kojim slučajem opet netko odluči ovu jadnu i iscrpljenu državu, koja je tijekom praktički jednog ljudskog vijeka nadživjela careve, kraljeve, fašističke, komunističke i demokratske diktatore ponovo obdari novim režimom, a naš sugovornik dovoljno dugo poživi da to doživi, vjerojatno ćemo opet čitati o njegovom pokajanju.
Gospodine Tomac, uvijek ste bili i bit ćete za pojedine ideologije. Vi jednostavno bez ideologije ne možete. Ona je Vaša duševna hrana. Ako je nemate Vi sumnjate u svrhu svog postojanja. A koja je ona to je sasvim svejedno. Uostalom u razgovoru ste i sami rekli: „Svaki sustav i ideologija koji se baziraju na diktaturi, na tome da se ljudima kreira i određuje način razmišljanja (…) koja se služi represijom i likvidacijom nepoćudnih, zločinački su.“
I što tome još dodati?
PS
Možda Vaš prigovor Milanoviću da je njemu, Milanoviću, Tito značajniji od Tuđmana. Ako samo uzmemo u obzir što je Tito nakon NOB-a vratio Hrvatskoj, a Tuđman svojom politikom „200 imućnih obitelji“ upropastio, što je ili će u krajnjoj konzekvenci dovesti do totalne rasprodaje hrvatskog gospodarstva i velikih teritorija strancima, onda je pitanje tko je od njih dvojice značajniji deplasirano.
Semper contra
Post je objavljen 09.11.2008. u 16:25 sati.