MAJAKOVSKI O SERGEJU JESENJINU:
NAŠ JE PLANET RADOSTIMA UBOG NEŠTO.
TREBA OTIMATI RADOST DANIMA ŠTO BJEŽE!
NA SVIJETU, UMIRATI NIJE TEŠKO...
STVORITI ŽIVOT, DALEKO JE TEŽE...
''DOVIĐENJA DRAGI, DOVIĐENJA''
Doviđenja, dragi, do viđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja,
obećava i sastanak, zar ne?
Do viđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije -
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti nije baš novije.
''PISMO MAJCI''
Jesi l' živa staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom,
ona čudna svjetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često,
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.
Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.
Kao nekad, i sada sam nježan
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.
Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko prije osam ljeta.
Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.
I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sija istim žarom.
Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu.
I ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
...
Večer je crne obrve svio,
nečiji konji stoje kraj kuće.
Nisam li juče mladost propio,
nisam li prestao voljeti juče?
.
No ako jednom i zavolim drugu
i s njom ću, znadem, bilo s kojom,
sanjati o tebi, krijući tugu,
o tebi koju sam zvao svojom.
Pričat ću što je bilo davno,
o svemu što si sa mnom provela.
O glavo moja, luda glavo,
do čega si me samo dovela.
...
Pod prozorom vjetar. Nad prozorom luna
obletjela jablan sjajnog srebra puna.
Harmonika plače, glas taj usamljeni
i tako je blizak, tako udaljeni.
Smije se i plače pjesma iz njedara.
Gdje si lipo moja, lipo moja stara?
Nekada sam i ja na praznike rano
odlazio dragoj svirajući pjano.
Sada moje riječi dragoj malo znače
i uz tuđu pjesmu smijem se, i plačem.
........
Đavo da je nosi, mećava je prava,
u krov bijele čavle ko da zakucava.
Nije meni teško - u sudbini čudno
o tvoje sam srce vezan uzaludno.
.....
Ti ne voliš i ne žališ mene,
nisam više mio srcu tvom?
Gledajuć u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.
Smiješak ti je mio, ti si mlada,
riječi moje ni nježne, ni grube.
Koliko si voljela do sada?
Koje ruke pamtiš? Koje zube?
Prošli su ko sjena kraj tvog tijela
ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na koljena sjela,
sada sjediš na nogama mojim.
Oči su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
ali ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.
Ovaj plamen sudbinom ne želi,
plahovita bješe ljubav vruća -
i ko što smo slučajno se sreli,
rastanak će biti bez ganuća.
Ti ćeš proći putem pored mene
da prokockaš sve te tužne zore.
Tek ne diraj one neljubljene
i ne mami one što ne gore.
I kad s drugim budeš jedne noći
u ljubavi, stojeći na cesti,
možda i ja onuda ću proći
i ponovo mi ćemo se sresti.
Okrenuvši drugom bliže pleći
ti ćeš glavom kimnuti mi lako.
"Dobro veče", tiho ćeš mi reći.
"Dobro veče, miss", i ja ću tako.
I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema -
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema.
...........
Tko sam? Što sam? Onaj koji sanja,
modre oči u maglama sivim.
Ovaj život koji me proganja
sa drugima kao usput živim.
Po navici ljubim te i žalim
zato jer sam ljubio i prije
i, kako da cigaretu palim,
o ljubavi govorim i snijem.
"Draga moja", "mila" i "dovijeka",
a u duši ništa, samo laži.
Kad ugasnu strasti u čovjeka,
tu, naravno, istinu ne traži.
Zato moja duša i ne želi
i ne traži neugasiv plamen.
Ti si moja breza koja seli,
stvorena za druge ko i za me.
No, iako tražim blisku sebi,
umoran od riječi koje čujem,
ja nikada ljubomoran ne bih,
nikad nisam htio da te psujem.
Tko sam? Što sam? Onaj što sanjari,
modre oči zgasle su u mraku.
I tebe sam ljubio, ne mari,
ko i drugi, usput i tek tako.
...
Post je objavljen 09.11.2008. u 15:34 sati.