Marketing
HeLLo...
Ei...ewo mene opet...nakon dost wremena...=))) JafLjam da sam supach, da je skoLa OKE da je u Ljubawi predoroOoO =))))...Dns sam biLa na koncertu posweČenom Luki Ritzu, Frani Despiću i ostaLima pogInuLim mLadima owe godine, a i prie...BiLo je supaČ, ali i tuzno, pogotowo kad je Lukina majka ČitaLa Lukin sastawak...BiLo je i suza i smjeha...Al bitno je da smo se swi super zabawiLi i podrzaLi da nasiLja wise nema!!! Nadam se da Če se i to dogoditi jednog dana, jer swatko ima prawo na ziwot! Neam wam wise kai za pisati...=))..Puno PozdrawLjam i puno pusica saLjem swome bebaČu
i swojoj Nini, Tini, Moniki, Kikici i Wikyci i ostaLima da sad nenabrajam...ae kiZzA...DoLe je prichica za was...=)))..Papa...
TijeLo bez duŠe...
Tama...Tama je swugdje...mrak...Pad...Osjletila je teŽak, boLan pad...Tuga i boL...Nema niČega osim tame...Zwuk koraka...Postajao je swe bLiŽe i bLiŽe..Ana..Ana..ŠAPAT...PoČeo ju je prpgaNjati Šapat...PoČeLa je trČati...Brzo...BrŽe...PaLa je...PodigLa gLawu...BijeLa sijena stajaLa je pored Nje...Onda je odjednom samo nestaLa...Swe je nestaLo u trenu...Ana je biLa tiha, powuČena djewojka...Nije mariLa za tuđa miŠLjenja o Njoj...Ali swi su je woLjeLi. Kao i swake godine i owe se bLiŽio heLLoween...Što bi se wiŠe bLižio tai dan, Ana bi postajaLa swe tiŠa, mirnija i tajanstwenija...Zbog toga su poČeLe priČe da je wjeŠtica, da je zato jako tajanstwena prie HeLLoweena, aLi ona nije mariLa za priČe.Bol..KrenuLa je po cijeLom tijeLu...BOL...TeŠka bol...SUZE.PoČeLe su kapati niz obraze.JEDNA...DWIJE...PET.Kapale su jedna po jedna.Crwene kapi potekLe su niz bLijede ruke.ZaČuLa je Šapat...Ana...Ana...BijeLa sijena...NestaLo je sve, nestaLo u trenutku...DoŠao je taj dan, dan koi su swi jedwa ČekaLi...HeLLoween...Ekipa iz ŠkoLe odLuČiLa je pratiti Anu da wide daLi su pRiče o njoj istinite.DoŠLa je veČer.Ana je doŠLa na grobLje,posebno je staLa na jednom grobu. U ruci je imaLa tamnu ruŽu...boje krwi...Suze su potekLe...Opet ona BOL. JaukaLa je, ŠaptaLa da pada zauwijek...BoL je biLa prejaka...Ana je dotakLa DNO. Napokon. ZarezaLa je jednom. KRW.TEČE.PAD I BOL. Ana...Ana...ne...BijeLa sijena...prekrasna bijeLa sijena...Šapat poput majČinog.SRCE.To jju je pogodiLo rawno u srce.Srce puno tuge...bijesa...jada...SUZE.PozekLe su...Krw je krenuLa...Lagano...TopLa krw, niz hLadne bLijede ruke...Odjednom je osjetiLa topao zagrLjaj i suze...Kap suze na sebi...Ana mi te woLimo...pa Što radiŠ...PoČeLa je jako pLakati...Prwi put nakon nesreČe osjetiLa je Ljubaw. Kao da se duŠa wratiLa u Nju..Ana uz tebe smo...mama je uz tebe...Osjeti to...goworiLa je nJena ekipa iz ŠkoLe...Tada se osjmehnuLa...Prwi put widjeLi su njen osmjeh...PRWI PUT...Hwala...HwaLa wam swima, woLim was...Mama woLim te...ŠAPAT...Ana i ja tebe woLim...PoČuo se Šapat prkrasne bijeLe sijene...
Post je objavljen 09.11.2008. u 00:22 sati.