U tjedniku Globus od 19. rujna 2008. godine poznati novinar Darko Hudelist intervjuirao je aktualnog predsjednika hrvatskoga Sabora Luku Bebića. Prema ustavu Republike Hrvatske predsjednik Sabora, ako se nešto desi predsjedniku Republike da ne bi mogao obnašati svoju dužnost, automatski vrši dužnost Predsjednika do izvanrednih izbora. To se u Hrvatskoj desilo 1999. godine nakon smrti predsjednika Tuđmana kada je predsjedničke ovlasti preuzeo tadašnji predsjednik Hrvatskog državnog sabora akademik Vlatko Pavletić.
Potrebno je imati sreće da se neće nešto slično dogoditi s ovim predsjednikom Hrvatskoga sabora. Naime, nakon spomenutog intervjua kojega je Darko Hudelist osmislio s dotičnim predsjednikom Lukom Bebićem odlučio sam tužiti Darka Hudelista što je svojim prizemnom iskrenošću približio predsjednika Sabora širim masama pučanstva, odnosno samo onima koji stalno ili povremeno čitaju taj tjednik. Tim intervjuom Hudelist je, možda samo nehotice, povrijedio to pučanstvo dajući mu spoznaju o predsjedniku Sabora kao predstavničkog tijela građana i nositelja zakonodavne vlasti Republike, dakle, najvišeg tijela jedne parlamentarne države kako se deklarira Republika Hrvatska. No, to nehotično ili nesvjesno otkrivanje ne oslobađa novinara krivice kao što ni pijanoga kriminalca ne oslobađa krimena samo zato što je bio pijan.
A evo zašto, zapravo, prijavljujem Hudelista državnom odvjetniku. Zbog anegdote koju mu je ispričao Luka Bebić, a kojoj se premijer Sanader i on valjaju od smijeha. Zbog te anegdote koju je on napisao, a zbog dostojanstva Sabora i samih građana Hrvatske ju je morao zatajiti.
Anegdota je u plavoj boji ispisana u desnom boksu.
Ovako pod navodnicima to je napisano u Globusu i to je istina o našem predsjedniku i premijeru, njihovom mentalnom sklopu i smislu za humor. Grijeh novinara Darka Hudeliste je taj što je otkrio kako smo još tri godine prisiljeni imati takvog predsjednika Sabora i, vjerojatno i premijera koji bi nas trebali uvesti u europske integracije. A kako se njima smiju u Bruxellesu napisala je Ines Sabalić u posljednjem broju Globusa od 7. studenoga 2008.
A da neću prijaviti Državnom odvjetniku Bajiću samo Hudelista, pobrinuo se urednik vijesti na Radio Ogulinu dana 7. studenoga u 16,00 sati na kojima je pustio glasovni zapis sa skupštine pčelarske udruge Ogulina na kojoj se našao i naš gradonačelnik i obratio se prisutnima, ali i slušateljima ROG-a poprilici ovako: „Ove male životinje, ovaj, koje proizvode onu tekućinu koja je potrebita mnogim ljudima....“ kazuje koliko gradonačelnik misli da su svi slušatelji Radio Ogulina totalno nepismeni pa kao i on misle da su pčele životinje koje će i nadalje umjesto meda proizvoditi tekućinu, te da ljudi nisu potrebiti meda, već da je med potrebit ljudima. Stručnjaci uostalom tvrde da je med najsavršeniji prirodni proizvod jer sadrži sve sastojke koji grade ljudski organizam. A ovo „potrebito“ je političko-jezična deformacija HDZ-ovog kadra još od dana kada je jedini lektor standardnog hrvatskog pisma i govora bio prvi predsjednik Republike Hrvatske.
Ovakav literarni uradak našega gradonačelnika na razini je kriterija kvalitete za anegdote kojima se valjaju od smijeha premijer i predsjednik Sabora pa ne bi bilo zgorega da se i to pošelje u Bruxselles zajedno s pisanim programom za privatizaciju brodogradilištâ, izgradnju nizinske pruge Zagreb-Rijeka (Split) i pelješkog mosta kao zaobilaznice Republike Herceg-Bosne, htjedoh reći - Bosne i Hercegovine.
I još samo usput: nakon kumovanja stolnoteniskoj dvorani u Ribarćima i novoj lovačkoj zastavi dade se zaključiti da poslije smrti Marlona Branda ulogu kuma zacijelo preuzima naš narodni zastupnik.
Post je objavljen 09.11.2008. u 07:00 sati.