Na izlet su iz naše patrole (11 paukova) došli samo Zvonimir,Andrea, ,ja(Karlo) i naša predvodnica Mateja. Krenuli smo ispred OŠ Trnsko u 9h i kusur jer su neki gledali do kasno televiziju ili ti kaj ja znam kaj su radili, ali su kasnili. I tako smo mi krenuli autobusom i kad smo stigli tamo dočekala nas je jedna gospođa i zaželjela nam dobrodošlicu. Nakon toga počelo je razgledavanje. Prvo nam je predstavila kip Antuna Mihanovića i objasnila za one koji ne znaju da da je on napiso Hrvatsku himnu. Zatim smo krenuli dalje u razgledavanje, u samostan kojeg su dala izgraditi braća Erdödy. Tamo nam je vodieljica pričala kako se ispod nas nalaze grobnice braće Erdödy jer kad su dali novac za izgradnju samostana i crkve, rekli su da kad preminu žele biti baš tu pokopani. Glavna se grobnica nalazi ispod glavnog oltara, a ostale dvije ispod druga dva manja oltara, a grobnice svečenika ispod klupa i tako svuda po crkvi koliko sam ja nju razumio. Nakon poučne priče u crkvi išli smo u samostanski podrum gdje je prije bila stolarska radiona.
Tamo su se sada nalaze dva sarkofaga koji su pripadali Erdödyevima, a sada njih više nema u njima, oni su vračeni u svoje grobnice u jeftinim drvenim ljesovima .
Restauracija jednog od njih je koštala više od pola milijuna kuna, ja mislim, koja je to lova. Zamisli. Ne bih ja dao za to tolku lovu, rađe ošo na neko egzotično putovanje ili tak neš. Naravno, šalim se, vrijedi to vidjeti. Ovaj drugi je još ljepši. Na sva četri ugla nalaze se jeleni, u sredini dva orla, a na poklopcu je križ. Taj križ označava uskrsnuće, a ima po sebi i mrtvačke glave što simbolizira smrt. Ove životine od prije su zato što je taj Erdödy bio strastven lovac.
Kad smo to vidjeli išli smo na groblje gdje je bio grob Antuna Mihanovića. Kad smo i to vidjeli išli smo jest (napokon). Za ručak smo imali pire krumpir i nekakav umak. Poslije ručka organizirali smo mi izviđači neke igre za djecu koja su se tamo pojavila iz tamošnje škole. Igrali smo: utrke konja,more more,a rim shim shim. Poslije toga smo išli pokazati kako se diže šator, makar ga nismo mogli dići jer je bilo dosta kamenja i nismo mogli zabiti klinove. Poslije toga smo išli pješačiti do te Cesargradske utvrde. Neki polići su se bunili malo kak ih noge bole, al niš strašno. Rekli su nam da se sa nje vidi gotovo cijela Republika Slovenija. Ali mi je nismo vidjeli jer nismo smjeli ići po onim ruševinama da neko od polića nebi pao i neš slomio ili neko od nas. Makar čisto sumnjam jer nije bilo Lopca s nama, a on se obično polomi na takvim mjestima (bez uvrede Lopac). Kada smo pregledali pogled kolko se dalo i koliko su nam dopustili, krenuli smo nazad u Klanjec i kad smo sišli malo smo se odmorili i čekali da dođe autobus. Kad je autobus došao svi smo se ukrcali i krenuli prema Zagrebu, osim naše predvodnice Mateje, ona je išla s Hrvojem Petrićem i njegovim autom. Kada smo došli u Trnsko postojili smo se ispred škole i zderali se ogija pozdravili se i otišli doma.
I tako je završio naš izlet u Klanjec i utvrdu Cesargrad.
Hvala svim čitateljima 11 paukova News-a čitajte nas i dalje!!!
Članak napisao:Karlo Ivančan XD
Post je objavljen 08.11.2008. u 23:25 sati.