Jučer se vratismo s toursa. Iako smo uzeli godišnji, nismo se baš odmarali, dapače, toliko smo toga obišli da mi se činilo kao da smo bili mjesec dana.
Na put su išli: ja, dečko, brat i šogi...
Zašto smo išli tamo? Pa zato što tamo imam rođake kod kojih nisam bila 5 godina, ali sam ih viđala, jer su oni češće dolazili kod nas, nego mi kod njih.

Austria, država uz Alpe... Linz, grad na Dunavu, malo je veći od Osijeka (188 000 stanovnika), nalazi se na sjeveroistoku Austrije, grad tunela, stepenica i uspona te grad gdje ima svakoga, a najmanje austrijanaca. Odite u Linz i isklesajte listove na nogama i upoznajte ljude sa svih krajeva svijeta... :)
No, fotke govore sve...
Idemo redom...
Nakon odmora od puta, već drugi dan bili smo u brdima... Evo pogleda na Linz s nešto niže planine...

A onda... planina je bila naša. Osvojili smo vrh :)

Zatim smo se popeli na još višlju točku... Na ovaj toranj:


Navečer smo malo izašli van... Po preporuci otišli smo u kaf po imenu Jozef. Ogroman prostor, glazba za đuskanje, i mladi i stari...

... a najbolje je muškarcima u WC-u, jer imaju metu "za ciljanje" (doslovce) i još dok gađaju metu, mogu gledati tekmu na televizoru. Evo pogledajte...

Slijedeći dan išli smo na jedno drugo brdo gdje se nalazi zemlja bajki. U šumi prije nego se uđe u zemlju živi jedan jelen...

Došli smo na ulaz u zemlju bajki, a ono... zatvoreno od 1.11., a bio je 3.11.... Eto.... Slikali smo se pred ulazom...

Bili smo malo i pobožni. Posjetili smo jednu staru crkvu...


Slijedeći dan posjetili smo pomalo zastrašujuće mjesto, u mjestu Gusen, 20 km od Linza: nacistički logor Mauthausen iz II. svjetskog rata u kojemu su nacisti zarobljenje držali sve one koji nisu (naravno) bili nacisti i slagali se s Hitlerovim načelima. To su znači bili židovi, partizani i ostali... Poslije Rusa, kojih je bilo najviše u logoru, bili su Jugoslaveni (njih 120 000). Bilo je tu i talijana, mađara, francuza i mnogih, mnogih drugih... Logor je oslobođen na kraju II. svjetskog rata, kada je Njemačka pala...




Na slijedećoj slici je pećnica u kojoj su spaljivali mrtve...

A ovo je originalna odjeća zatvorenika iz rata...

Ne znam da li ćete moći pročitati... potrudite se...

No, evo malo i smiješnog dijela... Došli smo u salu gdje su, vjerojatno, nacisti imali svoja okupljanja i govore. Tamo se sada nalaze razne svjetske zastave poput:

Jugoslavenske...

... mađarske...

...židovske...
Više o Mauthausenu pogledajte ovdje i ovdje!
Bio je to psihički težak dan...
Onda su nas vodili na najveće šnicle u gradu i u okolici. Rekli su mi da idemo na velike šnicle, ali nisam im vjerovala da su toliko velike dok ih nisam vidjela. I još dobiješ dvije... ja sam, naravno, pojela samo jednu i to jedva... Naime, nas tri ženske smo pojele samo po jednu, a momci su smazali obje. Nismo ni pitali, a teta konobarica nam je donijela alufoliju da spakujemo ostatk za kući... Brate mili, ogromne su...


A jedno veče smo otišli i do kasina malo da se kockamo... Morali smo se dotjerati. Cure po ukusu, a i dečki osim što su morali imati sako. Prije nekoliko godina morali su nositi i kravate, ali danas više ne moraju...


Igrali smo rulet. Svi znamo da rulet ima crnu i crvenu boju i 36 brojeva (i zelenu nulu). Bio je izazov staviti svojih prvih 5 € na kocku... Neizvjesnost je gledati kako se ona loptica vrti i očekivati da će stati na tvoj polog... Nisam igrala na broj. Za to su premale šanse, ali zato ako dobiješ, dobiješ 36 puta više no što si uložio. Prvih 5 € stavila sam na crno ili crveno. Šanse za to su 50 - 50. I hop... ja dobila 10 € na crno. Stavila sam opet 5 €, mislim da je tada bilo na crveno... I opet sam dobila... Hehe... A onda sam 15 € stavila na drugih 12 brojeva (od 13 do 24). Znači, ako dobiješ, dobiješ 3 puta više. I zamislite, dobila sam... Početnička sreća. Imala sam 60 € zarađenih na kocki. Otišla sam te žetone zamijeniti za lovu, meni je bilo dovoljno. To je 420 kn. Dečko je zaradio 40 €, brat 80 €, a šogi 20. Po paru smo imali 100 €.... Hehe
Ali mi smo to tako, eto, za zabavu igrali. Inače, tamo se obrće toliko love da si vi to ne možete zamisliti (osim onih koji redovno posjećuju kasina). Kada smo išli zamijeniti svoju lovu, u redu dok smo čekali, starija žena je sjedila kraj nas, jer joj nije bilo dobro, konobar joj je donosio vode i ubruse... Tko zna koliko je love popušila, pa joj se zamantalo svaki put kad se sjetila koliko je love spizdila.. Užas... Isto, lik prije nas, digao je 500 €...
Inače, tamo se ne smije slikati, ali mi smo užicali sliku rekavši da smo auslanderi, ali nas je morao slikati djelatnik kasina... hehe...

Ekipa iz Casina Linz:

Još neki od zanimljivih događaja ili trenutaka su:
Ispijanje kave u kafiću na vrhu jedne zgrade,


Povrće kao cvijeće...

Najsmješnije čarape na svijetu:

Budući očinski (vrlo slični) instinkti... hehe

Mnogo, mnogo pataka i dvije guske na Dunavu...

Hm... i ovo...

I za sam kraj, evo, dobro se nasmijte!!