Ti i ja kao da zivimo u prazninama
izmedju pragova zeljeznicke pruge.
Zrinka ima prekinutu kraljeznicu-
Ona je ujedno praznina medju svojim roditeljima,
svakodnevno presuceno prazno mjesto za stolom.
Ja sam praznina izmedju 1991.i 2000.-svake-slijedece,
izmedju Vukovara i Zagreba.
Predah,tisina izmedju dva zvuka
jurece lokomotive,
u djelicu sekunde skrenuti pogled
na covjeka koji se odlucio zanijekati
bacivsi se pod vlak.
Napuknuto,ali ne razbijeno staklo balkonskih vrata
s kojim se nikada ne zna sto uciniti.
Obicna prevarantica medju cijim nogama se
povremeno zaglavi necije srce.
Ocekivano drugo,
a ne zalac koji puni tugom.
Crnilom.
Ukratko,
nista.
Post je objavljen 08.11.2008. u 15:14 sati.