Wendy je tiho rekla,
evo ti pramen moje kose,
cuvaj ga u najdrazoj knjizi,
osvjezi nekad kapima rose.
Wendy je tiho rekla,
ja sam moram ici,
al` da ti bude lakse Petre,
bit ce to kao u prici.
Wendy je tiho rekla,
zatvori svoje oci,
i kad ih otvoris opet,
kao sam tuga ce proci.
Ali Wendy,kuda odlazis?
Wendy je tiho rekla,
jos postoji netko,
koga se moze sresti na svijetu,
cije srce je zuto i meko.
Wendy je tiho rekla,
i ti ces sresti nekog,
i uvijek kad ga sretnes,
ti se sjeti nekog.
To su ljudi koje sam znao i koje volim,
Petar i Wendy,njihove oci su zvijezde u noci.
Post je objavljen 08.11.2008. u 11:04 sati.