Marketing
Auto za avanturu
Ako ste mladi, željni avanture i nemate svoj auto, svakako vam preporučujem Yugo.
Nakon što sam položio vozački ispit, stari mi je predložio da nabavimo nekakav polovni auto za mene da bi se naučio voziti. Kako većina nas zna, nakon što završiš tih bijednih 35 sati (ili koliko već sad je) u autoškoli, još uvijek si zbunjola. Vjenčanoj kumi mojih roditelja je preminuo otac, te joj je u nasljedstvu ostao njegov (tada) 18 godina star Yugo. Srećom, taj čovjek se rijetko vozio i auto je stajao u garaži, pa je bio dosta uščuvan (imao je svega 75000km). Već bi vam do sada trebalo biti jasno što se desilo.
I tako, dobio (bolje rečeno dobili, ali to je isto tema za neki drugi post) sam Yugo 60 iz '89. Prvih tjedan dana mi se redovito gasio. Ipak, uspio sam u prva dva mjeseca (doslovno) skuriti dobar dio svoje ušteđevine. Nije mi žao. Naučio sam voziti. Osim toga, iako zbilja nisam neka materijalna osoba i potrebno je jako malo materijalnog da me usreći, bio je jako poseban osjećaj kada sam prvi puta sam sjeo, u svoj auto, i okrenuo ključ. Vjerojatno slično kao kad ću jedan dan preuzeti ključeve svog stana i k'o car se ušetati unutra,no, natrag na temu...
Kasnije su se počeli pojavljivati problemi. Iako se meni (koji nisam imao pojma o autima i vožnji) činio auto k'o auto, neke stvari je trebalo sređivati. Da vam sad ne nabrajam sve kvarove koji s do danas nastali (a prošlo je više od godinu dana), reći ću samo da ako kupite Yugo, Stojku, Renault 4 ili 5, Fiću ili neki auto sa sličnim karakteristikama, imat ćete:
Generalke na prvoj trafici za sto kuna
Višestruko brže prijevozno sredstvo od tramvaja koje se da uparkirati malo teže od Smarta
Makar se i samo vozili po gradu, zagarantiranu zabavu i avanture.
P.S. Ovo nije sprdnja iz starih autiju. Da sam onda znao što me sve čeka, sigurno se ne bi ni premišljao da li da ga uzmem. Samo, možda bi ga malo više pazio.
Post je objavljen 08.11.2008. u 00:06 sati.