Femme Fatale
iskreno neznam kako da pocnem ovaj post! ovaj post pisem jer mi se pocela javljati savjest. nego da bi vi shvatili post moram napisati kako su stvari pocele. Prije 8/9 godina bio sam 5 razred i nisam je znao. Jednoga dana EX, EX razrednica nas je odlucila sloziti kako ona zeli da sjedimo. nekim cudom nas dvoje je smjestila u red do prozora 3/4 ili 5 klupa. pogledali smo se sa "mrznjom" svako je sjeo skroz na kraj svoje strane i poceli smo se svađati i vrijeđati... presmiješno... kako su minute, sati, dani, tjedni i godine prolazile postajali smo sve bolji i bolji, prisniji i prisniji kao da smo stvoreni jedno za drugo. cesto smo setali, pricali, druzili se, igrali, zezali, smisljali spacke, uzivali itd. u "ONO" vrijeme mi nismo znali za luksuzne mobitele itd. ( a ne kao danas da prvasic iz osnovne ima iPhone a ja neka kantu ) mi smo gradili bunkere itd. krajem 5 i pocetkom 6 mi smo doslovno bili još bebaci i ona je jedno poslijepodne meni rekla, NIKOLA AKO ME PITAS, JA CU RADO HODATI SA TOBOM! ja sam tada ostao i sutio neko vrijeme i gledao sam je. nakon nekoliko minuta tisine samo sam rekao ajmo dalje i nasmjesio se. s obzirom da je to pitala u gradu gdje su bili i drugi frendovi malo su nas zezali ali eto... to je tada bio luksuz a ne danas da prvasici govore ajmo se ljubiti itd. mi tada nismo znali za poljubac u usta a danasnji prvasici se doslovno jebu i svađaju oko ljubavi! vrijeme je prolazilo mi smo bili sve bolji i bolji! kao da sam ja njoj brat a ona meni sestra. na korculi se nisam zelio vezivati jer je to mala sredina i svi se jako dobro znamo ali njoj kao curi to nije bio problem... iskreno ja neznam zna li ona dan danas sto je zapravo ona meni i sto mi znaci. to zna samo ( moja druga sestra ) Juba. ona je hodala ( po meni ) sa svakakvim ološom ali kada bi prekinula meni bi dolazila plakati itd. nekada sam imao osjecaj da oboje igramo neku jako prljavu igru. kako je vrijeme prolazilo, postajali smo sve stariji i stariji. svatko se razvijao i dobivao drukcije poglede na svijet! dvolican ja, dvolicna ona. i bas zbog toga smo se poceli udaljavati i udaljavati. svađe su bile sve cesce i cesce, znalo se dogoditi da mjesecima nismo razgovarali itd. naravno, ona se trudila komunicirati ali ja nisam popustao i tako je pocetkom 3 srednje kulminiralo da smo "prerezali pupcanu vrpcu" i poceli nekako "funkcionirati" odvojeno ali i dalje bi se nekada ponasali kao da nista nije bilo, imali smo te neke svoje "izlete" sa ponasanjem u proslost koje smo samo mi razumijeli. ja nemogu poreci da smo imali prekrasnih trenutaka koje smo sami upropastili, usuđujem se reci da sam ja vise sudjelovao u propasti cisto zbog svog ega i ponosa a sada mi je ( mozda, malo ) zao...