Dai Sijie napisao je knjigu Kompleks suca Dija. Moram priznati da još čitam zadnje stranice te knjige, a dok ne završim, vi pročitajte Moljčevu kritiku o istoj.
Dobro, završila sam. Iz nekog i meni samoj neobičnog razloga, ovu sam knjigu, kupljenu na prošlom Interliberu, dugo izbjegavala. A kad sam je počela čitati, išlo mi je užasavajuće sporo i između jednog i drugog čitanja prošlo je i više nego nekoliko mjeseci i nekih drugih knjiga. A s druge strane, ne mogu reći da mi je ovaj roman bio dosadan. Moljac je u svojoj kritici inzistirao na usporedbi Mua, glavnog lika romana, s Don Quijoteom, što meni nije palo na pamet dok nisam pročitala tu kritiku. Određene sličnosti ipak postoje: Muo je u svetoj misiji osloboditi iz zatvora svoju jedinu ljubav (kasnije će ispostaviti da je tih ljubavi ipak više!) koja se zove Vulkan Starog Mjeseca. To može učiniti samo tako da sucu Diju koji je zadužen za njezin slučaj pribavi djevicu da je može, khm, razdjevičiti (to je strašna fiksacija u mnogih Dalekoistočnjaka). Muo, koji je tek pristigao iz Francuske gdje je postao prvi kineski psihoanalitičar, pokušava doći do voljne djevice, ali to nije nimalo lako.
Kad bih morala izabrati dvije riječi kojima bih opisala ovaj roman, bile bi to: duhovito i šareno. Roman, iako govori o gnusnim stvarima – korupciji u sudstvu, siromaštvu, represivnoj komunističkoj republici Kini, ipak ne gubi na vedrini i neobičnim obratima.
Još uvijek ne mogu dokučiti zašto mi je tako puno trebalo da pročitam ovaj roman. Pretpostavljam da je jedini izgovor da se ne čita lako i da za razliku od krimića ili chick – lita, za ovaj roman treba više mentalne snage i koncentracije. Ali trud se, sve u svemu, svakako isplati.
Post je objavljen 14.11.2008. u 07:14 sati.