Nitko me, nakon onoga tipa od prije 20-ak godina, nije do sada iziritirao kao ministar zdravstva. Svaki dan me gleda s ekrana, ozbiljno sa samouvjerenim izgledom lica uvježbanim pred ogledalom, tvrdeći kako će nam njegova reforma donijeti blagostanje i izvući zdravstvo iz taloga i jala u kojem je već 50-ak godina.
Gleda mene ministar, gledam ja njega. Priča on meni o pušenju, brizi države o mom zdravlju, načinu života, boljitku i ostalim blagodatima. Gleda i niti jednom se nije zacrvenio. Svaka čast. Čovjek je postojan, što je-je! Narod bi rekao: đon obraz. Tlak mi podigne svaka njegova rečenica, svaki njegov argument ali niti jedna kao ona da je ova Vlada socijalno osjetljiva. Tako reformu zdravstva neće plaćati neka dva milijuna što umirovljenika što uposlenika. I to jer im primanja nisu dostatna za najmanji iznos novoga harača. I to naš ministar s ponosom ističe, tj. kako pola Hrvatske ne može snositi njegovu Reformu jer je presiromašno !
Bože blagi, čega se pametan srami tim se naš ministar ponosi.
Budi Bog s nama.
Post je objavljen 07.11.2008. u 22:40 sati.