Slijedi nam jedan biser engleske književnosti: Julian Barnes i njegova zbirka priča Stol od četrunovine. Moljac o njoj misli sljedeće.
Meni je bio dosadan. Neopisivo dosadan. Možda je Flaubertova papiga bolja, znam da ga neki profesori književnosti preporučuju kao odličan roman. No isto tako, moram priznati da je to bilo prije nego što sam čitala Raymonda Carvera i njegovu zbirku priča O čemu govorimo kad govorimo o ljubavi. Carver mi je također bio neopisivo dosadan. Možda je „neopisivo dosadno“ ono što mora biti glavna misao kod pisanja kratkih priča. Valjalo bi pročitati te priče još jednom, možda sad kad i sama postajem sve matorija, možda ću bolje razumjeti Barnesa.
Moljac je u pravu: Stol od četrunovine je doista oda starenju. Maestralna – to je onaj diskutabilan dio. U pravu je i glede još jedne stvari: priča Kratka povijest frizerskog zanata iz te zbirke doista se jedina temeljito usiječe u pamćenje čitatelja. Pod uvjetom da sam ja taj čitatelj.
Post je objavljen 11.11.2008. u 07:55 sati.