Napokon sam uhvatila malo vremena i za blogić... morate mi oprostiti, imala sam pune ruke posla s pripremama oko vjenčanja, i k tome- desilo se mnogo toga tako da zbilja nisam nalazila vremena posvetiti se pisanju.
Vjenčanje je 15.11. i svakako ću staviti slikice, ipak je to najbitniji dan mog života. Oko toga je bilo dosta stvari, od glupih sitnica do onih bitnijih detalja bez kojih se ne može- Iskreno, po meni su sve to gluposti koje radimo zbog drugih ljudi reda radi. Meni je najbitnije izreći svoje zavjete pred Bogom, ovo ostalo jednostavno mi nije i nikada neće biti jednako bitno.
Prošli smo zaručnički tečaj moj divni Dinek i ja, bili smo na ultrazvuku gledati bebicu i saznali smo da je dečko! Prvo pa muško :)
Dino je bio sav ponosan što će dobiti sina i cijeli dan je zvao prijatelje i familiju kako bi se pohvalio. Otići ćemo i na 4D ultrazvuk koji je zbilja valitetan i tamo ćemo detaljno vidjeti kak je bebač i razvija li se dobro. jako se veselim tome!
U međuvremenu sam uspjela upisati mirovanje na faksu i dala sam jedan ispit mimo rokova za koji sam se dogovorila s profesoricom koja mi je izašla u susret. Moj faks je divan, zbilja.. Ima malo studenata pa bolje komuniciramo s profesorima i znamo se tako da zbilja pomognu kada je to potrebno.
Vratili su me i na posao nekim divnim čudom. nisam uopće radila tri mjeseca preko ljeta i jedan dan sam skupila hrabrost i otišla do svog radnog mjesta gdje su me dočekali raširenih ruku. objasnila sam im u kakvoj sam situaciji i rekli su da uopće nema problema, da radim koliko i do kada mogu. Zbilja fenomenalno... bilo mi je to jako bitno jer tko bi me još primio da radim u 5.mjesecu trudnoće? Dinek također radi da bi se mogli sami uzdržavati bez pomoći roditelja i mislim da ćemo zbilja uspjeti u tome, zasada nam je krenulo.
Moja predivna seka na koju sam izrazito ponosna rodila je u bolnici Merkur 26.10. oko 9.20 ujutro mog nećaka Gabriela koji je imao 53cm i oko 3.5kg. Imala je trudove cijelu noć koji su je dosta izmorili, a nitko od nas nije smio biti na porođaju s njom tako da je jadna kroz sve to prolazila sama tj. bez neke bliske osobe uz sebe. Zato ćemo Dinek i ja otići skupa na trudnički tečaj jer će i meni i njemu puno značiti da budemo skupa u tom trenutku. Ne znam u koju bolnicu da idem roditi, svakako bi mi dobro došla iskustva drugih blogera po tom pitanju jer sam čula svakakve stvari i o Petrovoj i Merkuru i Vinogradskoj, pa i sv.Duhu tak da više ni sama ne znam kuda da odem i šta bi bilo najbolje za mog sinčića i mene pa vas molim da mi napišete svoja iskustva ako ih imate ili barem napišete šta ste čuli pa da nekako uspijem donijeti tu odluku.
Ja cijelu noć nisam mogla dobro spavati dok je seka rađala, kao ni cijela familija. Moj tata je svako malo zvao bolnicu, mama mi je svako malo slala poruke da i ona i moja baka imaju noćne more... zbilja nam je bilo teško ostaviti najmlađu članicu obitelji samu u bolnici, ona ima samo 19 godina, sitnije je građe i malo su nam predlagali carski rez, a malo normalni porođaj da bi se na kraju odlučili za drugu opciju, ali eto, na kraju je ipak sve dobro prošlo...
Tako da vas još jednom molim, ako može vaša iskustva prilikom porođaja u zagrebačkim bolnicama, vjerujem da ćete mi pomoći!
Pusa svima, ispričavam se na dugom postu, malo sam se zanijela svim tim novostima i obavijestima. Ljubim vas sve!
Post je objavljen 07.11.2008. u 20:07 sati.