Marketing
Love to hate you...(epizoda 2)
Prošao je ožujak, odnio zimu sa sobom, a u Zagreb je napokon stiglo proljeće. Helena je voljela travanj, ponajviše zbog činjenice da je rođena krajem tog mjeseca.
Nepunih je mjesec dana prošlo od susreta u Ilici. Život je tekao svojim uobičajenim tokom. Za Helenu to je značilo odlaske na predavanja, izlaske i...povremene avanture. Uglavnom u Sonjinom društvu (barem onaj dio s izlascima). Ona se, pak, u međuvremenu vratila „izletima“ u Dominikov krevet. Oboma im je to odgovaralo, pošto ni jedno ni drugo nisu bili u vezi, a Heleni je bilo potpuno svejedno. Jedan zgođušan lik, pa što?
A onda...da. Onda su se stvari malo zakomplicirale. Zapravo, samo u Heleninoj glavi.
Jednog popodneva, dok je sjedila sa Sonjom na kavi, ova joj je pričala o svom posljednjem izletu u brdovite krajeve. A usput joj je ubacila bubu u uho.
„Dominik bi te rado vidio u svom krevetu“ (bit ću pristojna
)
„Molim? Otkud ti to?“
„Pa pričali smo malo o tome, tj o mojim frendicama...i kak mu se sviđaju...i reko je da bi te rado...“
„Vi niste normalni...Stvarno.“
„A ti njega? Ha?“
„Joooj Sonja, daj ne seri!“
Helena je glumila ravnodušnost iako je zapravo kipila iznutra. Naravno da bi istog časa otišla do njega. Da stvari ne stoje kako stoje...
Prolazili su tjedni, mjeseci. Bubica u uhu povremeno joj nije dala mira, ali nije joj padalo na pamet ugroziti prijateljstvo. Samo je jednom posrnula, i to na svoj rođendan. Unatoč dobroj zabavi s društvom, nešto joj je falilo. Nije to bila stvar seksa. Falilo joj je samo dodira, ljudske topline...
Nešto je spomenula Sonji, ali je ipak okrenula na zafrkanciju, shvativši da prelazi granice. I da se njenoj najdražoj prijateljici ne bi moglo svidjeti ono što govori.
Značilo je to samo da granice treba malo ojačati kako bi onemogućila svaki svoj budući posrtaj, ukoliko do njega dođe.
Kako je to izgledalo? Pokazivanjem otvorenog neprijateljstva prema Dominiku pri svakom njihovom susretu. Htjela je zapravo samo mu dati do znanja da ona ne želi ništa, ali njeno ponašanje je odavalo drukčiji dojam. Dominik je mislio da ga Helena živog ne može vidjeti.
Bio je blizu istini, a istovremeno i miljama daleko od nje.
Mrzila ga je, to je točno.
Mrzila ga je zbog nagona koje je budio u njoj.
Mrzila ga je jer se bojala gubitka kontrole.
Mrzila ga je što grli drugu...što ljubi drugu...što ona nije na njenom mjestu...
A najviše je mrzila zapravo samu sebe jer je dopustila nekome da u njoj probudi takve osjećaje. Nije to bila ljubav, samo požuda.
Onda je stigao kolovoz, odmor od studentskih obveza i gotovo svakodnevni izlasci. Helenine misli nisu bile nimalo opterećene Dominikom. Pojavio se netko drugi, koga je poznavala već dulje vrijeme, i tko joj je uspio zavrtiti glavom.
O da...Helena je bila zaljubljena.
(nastavak slijedi uskoro)
Voli vas vaša fizičarka!
Post je objavljen 07.11.2008. u 17:30 sati.