Jučer mi lik objavi da se seli krajem 11. nemrem vjerovat. Skoro sam se rascmizdrila al mi bilo bed pred momcima. Već sam 100 puta prešla takva odvajanja od ljudi i sad se više nemrem uvjeravat da će sve ostat kak je bilo. S vremenom sve dobre stvari i uspomene izblijede... A lik mi je fkt jedan od prvih frendova kaj sam ih stekla tu u Ivaniću, a od svih tih ljudi ostali su još Vanja i on, 3 godine se znamo i svakaj smo prošli skupa. Zbog njega sam mislila da svi ljudi u Ivaniću fufljaju, šlepala sam ga doma kad je bio pijan(bogme i on mene), nagledali smo se filmova, prežderavali se... Kad se samo sjetim kad smo se iz Zg-a vraćali jedno jutro, pa je izletil iz vlaka u Dugom selu i bacil se u neke tulipane.. Kolki koncerti, provale gluposti, dubokoumni razgovori.. I on bu se sad odselil i odnesel sve sa sobom. Opet gubim jednu od najbližih osoba u svom životu.
I hurt myself today
To see if I still feel
I focus on the pain
The only thing that's real
The needle tears hole
The old familiar sting
Try to kill it all away
But I remeber everything
What have I become
My sweetest friend
EVERYONE I KNOW
GOES AWAY
IN THE END
Post je objavljen 07.11.2008. u 11:27 sati.