Slika 1.
Jutro je. Iz spavaće sobe izlaziš u svojoj svečanoj uniformi sa svim odlikovanjima, koji kao čokoladne pločice stoje jedna pored druge. Brkovi ti uredno zaglađeni i mada ih nikada nisam voljela, tebi su dobro pristajali. Lice glatko kao u djeteta i do savršenstva izbrijano. Čak sam i miris mogla osjetiti.
I mada znam da se nismo porječkali niti oko čega, u zraku sam osjećala hladnoću između nas.
Gledala sam za tobom kroz veliki stakleni zid kako odlaziš u benzinsku postaju. Valjda na kavu.
Slika 2.
Osjećam u svemu oko sebe hladnoću, ali ne i na svomu tijelu. Jutro je, nekako usiljeno i nikako da se zakotrlja u svoju kolotečinu. Čudne su mi djevojke oko mene. Čudni su mi njihovi pogledi. Osjećam nemir u sebi. Neizglačanom krpom, koja još ima miris iskuhanoga rublja u veš-loncu, brisala sam dugi šank od starog i oštećenog drveta. Moj mali sin dotrča iz svoje sobe, (gle čuda, soba pored kafića), i u ruci nosi svoju omiljenu igračku. Ima, tu negdje, oko pet godina. Uvijek je bio moj odani mali veliki prijatelj.
„Idi sada tamo do tate i reci, zove te mama.“
Poskoči sa visoke stolice i nestade kroz vrata, pa pretrča prolaz do benzinske postaje.
Slika 3.
Koračaš prema meni, sav onako lijep i dotjeran, a uniforma ti se sjaji i na njoj odlikovanja.
„Možeš misliti, Vedran me sada zove. On hoće kupiti onaj BMW što prodajem. Nije ni znao da ga ja prodajem. Moj Vedran! Tako dobro zarađuje, da može kupiti taj bijesni auto.“ – govorio si bez upita, zašto sam te zvala.
„Ljubavi moja. Ove me djevojke čudno gledaju. I ne želim ničiji podsmijeh. Piješ kavu tamo, a ja kave pravim ovdje, u našem baru. Ako nešto nije u redu, samo reci, slobodan si kao ptica.“
„O čemu ti? Luda si. Samo sam sretan zbog Vedrana. I samo se zbog tebe uvijek vraćam kući.“
Slika 4.
Otvorih oči.
Po staklu krupne kapi kiše. Vjetar ih je bacao na prozore. Mračno je.
Sanjala sam te.
Opet. I tako se dobro osjećam, anđele moj s brkovima.
Uvijek si dobro došao u moje snove. Činiš me sretnom. Danas ću imati lijep dan, jer ću te cijeli dan nositi i milovati u mislima.
Zaslužio si svako ono odlikovanje.
Neću zapaliti svijeću.
Poklanjam ti priču.
(osobno, za moga M.)
Post je objavljen 07.11.2008. u 01:20 sati.