Mogao bi napisati kako sam sretan zbog njih, zbog njihovog obraćenja. Obraćenje zahtijeva razlaz sa ovozemaljskim prolaznostima kao što su ideologije, bilo nacizam, komunizam ili kapitalizam u današnje doba. Razlaz nije lak, ali je moguć i potreban. A plodovi tog obraćenja? Kod prof.Tomca se vide u njegovim zadnjim knjigama, pogotovo onoj „Moj obračun s K.G.B –om“, a kod Thompsona plodovi obraćenja se vide na njegova zadnja dva albuma. Možda kad se negdje susretnu na ulici , pozdrave se ili kad imaju vremena popiju kavu. Ono što je nemoguće u Kristu i za Krista je moguće. Njihov susret je omogućila Božja bezgranična ljubav, Božji poziv na koji se odazovemo ili ne odazovemo za vrijeme ovog života. I možda će ljudi sad biti ljuti na mene kako sam ih uopće spojio, možda će prigovarati kako nisu dovoljno obraćenici, ali tko smo mi da to prosuđujemo?! Mi samo vidimo plodove tog novog života a oni su gore navedeni u tekstu. I ništa manje ili više. I kako sad sumnjati u Boga...možemo samo sumnjati u lažne ideologije u ovozemaljske rajeve i slična idolopoklonstva. Obratiti se i vjerovati evanđelju. I ništa manje ili više. Na kraju bi citirao Novi Zavjet „Tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grješnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja“ (Lk, 15,7)
Post je objavljen 06.11.2008. u 22:43 sati.