Nazvala sam jučer mamu da pročavrljamo našu dnevnu partiju razgovora.
Rekla mi je kako je dan prije, nakon našeg dugog razgovora, satima sjedila i razgledala obiteljske albume, pa kroz to me vratila u neka putovanja i sjećanja.Kada se sin vratio sa predavanja, s njim sam imala redovitu partiju čavrljanja: što ima novoga, kako sam provela dan, što je bilo na faxu...
I onda sam mu spomenula razgovor sa njegovom bakom i kako mi je pričala da je satima sjedila i gledala albume, dok je djed obavljao jesenje uređivanje vrta i cvijeća.
"Eh, ja često uzmem i gledam naše albume. Najdraži su mi oni sa putovanja u Ameriku, kad sam bio mali." - prokomentirao je moj sin.
Ostala sam zapanjena:
"Hej, pa ja se nikada ne bih sjetila uzeti albume. Nije moguće da ti to radiš?" - priupitala sam.
"Pa to je baš dobro - s vremena na vrijeme." - dodao je.
//////////
Kakvi ste vi u tomu?
Da li gledate svoje albume?
Jeste li vi postali rob kompjuterskog spremanja slika i gledanja na jedan 'klik', kao ja?
Post je objavljen 13.11.2008. u 17:05 sati.