Susrecemo ih na putu ; ponekad maleni , ponekad veliki , plitki ili duboki - ponori nas zaustavljaju u životu .
Svakodnevna prepreka - prepreka koju treba preci .
Dva su puta .
Put koji biraju ide okolo ...
Vide fizicku prepreku i prolijevaju krv , znoj - trate vrijeme .
Žive sjene - razocaranje.
Put koji biram skok je u ponor .
Najintenzivniji - osjecaj ruba urezanog u stopala , raširene ruke spremne za let , opojni miris smrti - opuštenost , svježina .
Let u neki drugi svijet ,
lagano nagnuto tijelo ...
Gubitak prostora ... u praznini ... sekunde do dna , a put za vjecnost.
i novi ponori - ponori tijela , duše i uma .
Ja vidim Ljepotu , vidim Ljubav ...
Gejine raširene ruke i šiljke koji ce se urezati u mekano meso tijela , .
Sjecanja , pastelno obojena ...
Žamor i hladnoca vode koja prolazi kroz prste ,
Vedro nebo ...
prva ljetnja kiša prolazi kroz pore ,
prvi smijeh i poljubac ...
Sjecanja , krvavo crvena , crna i pljesniva ...
Smrad truleži ,
vrelina pakla ,
Nagriženi obrazi od kiselih suza...
krvave rane - razocaranje ...
Slobodan pad ... u praznini ... sekunde do dna , a put za vjecnost .
Još u tragediji vidim Ljepotu ...
Nisam ja nikakva žrtva ,
ja sam spomenik ...
Neopipljiv , neshvacen , ne tjelesan ...
Ja sam vjetar ...
Moje meso udara dno ...
Skeptici gledaju ...
Pjevaju žalopojke ...
Ja im mrsim kosu ...
Ja sam sloboda koje nemaju ...
Post je objavljen 06.11.2008. u 17:08 sati.