Amerika ponovno stvara povijest. Nakon osam godina republikanske vlasti, na čelo najjače države na svijetu došao je, po prvi put u povijesti, crnac, demokrat Barack Obama. Oduševljenje koje se širi SAD-om nema granice. Slavi se na ulicama, po izbornim stožerima, a na značaj ovog doista povijesnog događaja koji daje na znanje da je sve moguće (pa i izabrati crnačkog predsjednika koji nije dio establishmenta), podsjetio je i poraženi republikanski kandidat za predsjednika John McCain na skupu u Phoenixu u Arizoni. Obama je zahvalio na toj gesti pred okupljenim mnoštvom u Chicagu u Illinoisu, te sažeo svoju pobjedu u svugdje prisutan slogan – Yes, we can (Mi to možemo)!
Od sredine siječnja Obama službeno postaje američkim predsjednikom. Od njega se očekuje mnogo. Uspoređuje ga se s Kennedyjem, Carterom, Trumanom, a na posljednjim skupovima u državama Missouri, Ohio, Florida i Pennsylvania Obama je obećao promijeniti Ameriku, ali i promijeniti svijet. Koliko ce se to odraziti na transatlantsku vezu?
Nema sumnje da je Europa zadovoljna izborom. U svojoj povijesti, europski je kontinent bolje komunicirao s demokratskim predsjednicima kao sto su bili Truman, Johnson i Clinton. Europljani su zadovoljni najavama smanjivanja trupa u Iraku, sto ce Obami ostati vrlo važan i vrlo težak zadatak njegovog predsjednikovanja. Realno je očekivati razočaranja sporošću tog djelovanja, ali Irak ce zasigurno vidjeti manje američkih vojnika na svom tlu.
Afganistan je, ipak, sasvim druga priča. Obama je već najavio okupljanje NATO članica s ciljem povećanja ne-američkih trupa u zajedničkim sigurnosnim operacijama. Obamin Washington ce tako, prema najavama, zahtijevati vise investicija u obnovu i procese stabilizacije, ali ce dati veću fleksibilnost NATO-ovim zapovjednicima na terenu. Sve je to u cilju uspješnog završetka operacije u Afganistanu kojeg mnogi žele vidjeti sto prije.
Velik će se naglasak stavljati na pregovaranja. Obama i njegov potpredsjednik Joe Biden smatraju da je dvojac Bush-Cheney bio previše rezerviran i arogantan prema onima koje nisu voljeli. Zbog toga ce Obama zaustaviti zatvaranja konzulata, naročito u Africi koja će, pomalo i prirodom stvari, biti u većem fokusu interesa, sto bi moglo značiti i vise napora pri rješavanju kriza u Darfuru, Somaliji, Kongu te drugim afričkim žarištima.
Tražit ce se nova partnerstva u Aziji, pri čemu ce se poseban naglasak stavljati na Sjevernu Koreju i nastavak suradnje s Japanom i Australijom. U cijelom svijetu će se tražiti način kretanja prema ne-nuklearnom svijetu.
Američki su mediji već izvijestili da će Obama održati obećanje dano prije ljeta u kojem je naglasio da se njegova vlada neće voditi usko stranačkim interesima, već će među svoje ministre staviti i pokojeg republikanca. Nije se dugo čekalo da se spomene mjesto ministra obrane kao ključnog republikanskog položaja u Obaminoj vladi. To se dovodi u vezu s bivšom Clintonovom vladom. Bill Clinton je u prvom mandatu imaju snažnu ljevičarsku zastupljenost, da bi u drugom mandatu uveo nekoliko republikanaca. Clinton je već tu negdje, uvijek se muva oko Obame, a posljednje ankete pokazuju da preko 70 posto demokrata želi vidjeti utjecaj bračnog para Clinton u Bijeloj kući.
Skeptici bi rekli, na zapadu ništa novo. Možda je to točno, s obzirom na prevelika očekivanja. Međutim, novostvorena atmosfera daleko je od krute republikanske retorike u Bijeloj kuci. Možda ce se taj novi dašak, barem u vanjskoj politici, pokazati kao vrijedan zalog za transatlantsku vezu.
Iz Columbia, Missouri, Vedran Obućina
Post je objavljen 06.11.2008. u 15:44 sati.