.................i kao sto sam rekla da bi svatko trebao otici negdje van svoga grada, mjesta, mozda i drzave, da bi se mogao osamostaliti, nauciti pravila danasnjeg zivota, vidjeti koliko nam znace ljudi s kojima smo do sad bili dobri, ali i koliko mi njima znacimo..................... i ja eto sad koracam neko vrijeme tom stazom..................... i za sad mi ide....................znam da sam prepustena sama sebi, i da mi sad nitko ne moze pomoci........................da nitko fizicki nije pokraj mene.....................psihicki nadam se da jesu...................... i sjecam se onog odgovora kojeg sam izgovorila neki dan "Nazalost nisam!", na mamino pitanje ako sam sretna tu gdje sam sad...................... ne razumijem, lijepo mi je ovdje, ali ipak nisam sretna................. toliko mi toga fali........................fale mi ljudi koje volim najvise na svijetu...................... i nebi ih mjenjala za cijeli ovaj svijet.....................fale mi oni Sarini zagrljaji kad dodem u nasu glazbenu........................ ona zezanja, cavrljanja na hodnicima.....................odlasci nakon zbora i pjevanja iz sveg glasa......................odlasci u skolu i iz nje s mislju da cu ga mozda negdje vidjeti.....................cavrljanje s Ivom i Karlom na zboru, smijuljenje....................... zanimljivi razgovori Repanicke i mene prije zbora.................... dolasci Spoljota u glazbenu bas kad ja jedem sendvic (he, he......).................... povjerljivi razgovori s Frletom....................... pjevanje na zboru.........................odlasci na natjecanja ili izlete........................koncerti u Guveru..................... pricanje s Natalijom na hodniku.......................... pricanje na satu s Andreom........................Bosnjakova gluma odredenih profi (he, he.......).................... Zuvelin osmijeh................... Draganove zestoke provale................... Janovo naporno vjezbanje....................Dorino spavanje na zboru...................... provale Trubica.................... razgovori i zezanja s Ilickom................... razgovori s Stjepanom i smijanje................... fale mi vase pojave, glasovi, smijeh, razgovori, zabavljanja.....................ah, toliko mi jos toga fali.......................i shvatila sam da vas puno volim, al za to mi i nije trebala daljina.......................sad znam da imam prave prijatelje.....................fali mi i ono rano ustajanje....................odlasci s bratom u skolu....................igranje s zamorcicom....................zezanje s mamom i tatom......................odlasci kod jedne i druge bake.......................vidanje s blizom i daljom rodbinom......................nas divni grad......................svaka cesta, ulica, more, zgrada, kuca, crkva, stanica, skola, kafici, ducani, korzo.......................onaj divni zrak......................oni lijepi, topli, suncani dani........................svi oni izlasci, setnje, zabavljanja, smijanja, plesanja, pjevanja, sviranja...................... bas sam neki dan gledala kroz prozor i misli su mi odletjele...................cula sam zvukove violine, flaute, gitare, klavira i odmah sam poletjela u nasu skolu.......................al nazalost samo mislima.....................i upravo slusam pjesmu i dolaze stihovi "when I need you, I just close my eyes and I´m with you"........................ i gledam u ovo nebo koje se nalazi iznad svih.......................i tako je lijepo i suncano....................puno vjere, nade, pozitive......................i jedva cekam dan kada cu sjesti u onaj vlak i kada cu doci u moj divni grad...........................kada cu ponovo udisati onaj nas zrak punim plucima..................... kada cu se moci bar malo odmoriti od svih ovih događanja u poslijednje vrijeme..................... kada cu vas napokon svih vidjeti...........................i kad cemo se ponovo dobro zabaviti kao i uvijek.........................
Post je objavljen 06.11.2008. u 14:21 sati.