Pregled posta

DAN 14, 30.10.2008. - Netipičan afrički glavni grad (Maseru, Lesoto)

Ako se uzme u obzir da je Lesoto jedna od najsiromašnijih zemalja u ovom dijelu svijeta, ceste i nisu tako loše. Uz izuzetak prvih sedam kilometara neasfaltirane ceste, ostatak našeg puta do Maserua, glavnog grada Lesota, je pristojno asfaltiran. Lagao bih kad bih napisao da nema rupa na cesti. Ima ih tu i tamo i Vesna ih vješto obilazi, ali vidjeli smo puno gore ceste u Južnoj Africi.
I tako mi puštamo Malealeu, gdje smo proveli jako ugodne dane, iza sebe. Nakon tri dana vrijeme je da upoznamo i glavni grad. Zapravo jedini grad u ovoj zemlji jer sva ostala mjesta koja sebe nazivaju gradovima, neslikovita su i prljava naselja zbrda-zdola izgrađenih kuća uz dužinu prometnice. Takva su sva mjesta kroz koja prolazimo putem do Maserua: uz A1 glavnu državnu cestu u svakom od tih naselja smjestilo se po nekoliko limenih “kuća”, njih nekoliko zidanih (ali svejedno izgrađenih Bože sačuvaj), čak ima i kuća od blata u centru naselja, te pokoja improvizirana trgovina, javni telefon u kiosku, niz štandova na kojima se banane i naranče prodaju uz čarape i cipele, a ove pak uz automobilske akumulatore... A ako je naselje bolje rangirano u izmišljenoj hijerarhiji naselja Lesota, u centru se nalazi i benzinska postaja, najčešće u poluderutnom stanju. Zapravo sva ta naselja izgledaju kao da je bomba pala na njih pred tjedan, dva ili tri, a ljudi su nakon toga nastavili živjeti tamo gdje se živjeti moglo, bez ikakve obnove, a tamo gdje se nije moglo ostavljeno je na milost i nemilost vremenu da ga dokrajči.
Isprva sam mislio napisati da je Maseru tipičan afrički grad, ali nakon par trenutaka razmišljanja, odlučio sam napisati posve suprotno – Maseru NIJE tipičan afrički grad. Tipičan afrički grad imao bi na stotine tisuća, a često i nekoliko milijuna stanovnika. Maseru ih ima samo 175,000 i jedan je od najmanjih glavnih gradova Afike. Centar tipičnog afričkog grada bio bi natrpan svakojakim improviziranim kioscima, uličnim prodavačima koji iz svog kaputa nude Rulex satove i Nekia mobitele, i smećem na svakom koraku. Centar Maserua je čist i uredan, s pokojom visokom poslovnom zgradom i nekoliko trgovina u kojima bi i najzagriženiji zapadnjak mogao pronaći nešto za sebe. U tipičnom afričkom gradu bijelac (čitaj, bogataš) ne može u miru prošetati glavnom gradskom ulicom bez potezanja za rukav od strane svakojakih siromaha tražeći novac, hranu ili pokušavajući naivnom bijelcu uvaliti neku posve nepotrebnu stvar. Šetati se Maseruom je gotovo užitak. Svi besramno zure u tebe jer bijelaca ovdje baš i nema, ali te ostavljaju na miru i sve se na kraju svodi samo na to uporno, ali bezopasno zurenje. Tipično afričko u Maseruu je promet: starih, smrdljivih automobila je ovdje na stotine, polurazbijenih taksija ima na svakom uglu i samo nekim čudom Božjim izbjegavaju odbacivanje u staro željezo, a vozači sviju prometala na ulici bešpoštedno, i čini mi se s popriličnom dozom veselja, udaraju po svojim trubama.
U jednoj od banaka na Kingswayu, glavnoj ulici Maserua, pokušavamo mijenjati novac. Kao bijelce i strance prebacuju nas preko dugačkog reda, ali to je jedino brzo što čine u ovoj banci. Za promijeniti 100 dolara i 200 eura, na šalteru vegetiramo preko sat vremena. Službenica uzima putovnicu i kopira ju pa ručno prepisuje na papir podatke koje je upravo fotokopirala. Odlazi u stražnji ured pa se vraća i zove nekoga preko telefona. Opet odlazi otraga i opet se vraća. Pa je ponovno otraga. I tako više od sat vremena... I kada napokon dobivamo novac, banka je već zatvorena, a mi među posljednjima izlazimo iz nje. Potvrda samo davno utvrđene činjenice – vrijeme u Africi nije važno.
Lancer's Inn je britanska ostavština: kolonijalna atmosfera, udobne kućice sređene do posljednjeg detalja i jedan od ljepših bazena koje smo vidjeli na ovom putovanju. Mala zapadnjačka oaza usred jednog afričkog grada pa bio on i netipičan poput Maserua. Dovoljno da ostatak dana provedemo na ležaljkama uz bazen.
Navečer odlučujem malo prošetati centrom. Ovo je vjerovatno moja posljednja noćna šetnja jednim afričkim gradom. Teško da ću se šetati danju, a kamoli noći, po Johannesburgu, Maputu ili Harareu. Trgovine su u 8 sati već gotovo sve zatvorene. Glavna ulica je gotovo pusta. Tek nailazim tu i tamo na kojeg usamljenog šetača poput mene. I bučni vozači skoro su posve iščezli s ulica Maserua.