Marketing
colour of the day, pail red ...
photo by rusalka
Today I started loving you again
danas Te počinjem voljeti ponovo
I'm right back where I've really always been
ponovo sam tamo gdje bijah oduvijek
I got over you just long enough to let my heartache mend
preboljeh Te dovoljno dugo da mi srce zacijeli
And then today I started loving you again ...
danas mogu zavoljeti Te ponovo ...
Titraji, kratka priča
Telefonski broj koji više ne nazivaš, fotografije koje blijede, dvije kazališne ulaznice kao 'bookmark' u knjizi poezije, rasparena rukavica na dnu ladice ... titraji mirisa koji se još uvijek osjete na jastuku, unatoč toliko puta opranoj jastučnici ...
To je ono što ostaje poslije ljubavi ... rekla je Marija Mirjani i Morani, dok su sjedile na terasi hotela.
Oblaci su brzo putovali nebom, prohladni je jesenji vjetar kovitlao lišće kao u vrzinom kolu, prve su kapi kiše crtale velike kolobare na površini vode a one su mogle razgovarati slobodno jer su jedino njih tri sjedile vani, na nadsvođenoj hotelskoj terasi nad rijekom. Iako je bilo prohladno, sjedile su vani kako bi Morana uz kavu mogla popušiti cigaretu. No, nisu pile kavu, nego vruću čokoladu. Ustvari, namjeravale su popiti kavu kao i obično, no Marija je, u zadnji tren, promijenila narudžbu, a Morana i Mirjana su joj se pridružile iz prijateljske solidarnosti, ili možda stoga što su pomislile kako će ih vrela čokolada zagrijati bolje od kave.
Taman pomisliš kako si preboljela ...
A onda ... začuješ refren pjesme, zamirišu pečeni kesteni, okrzne te netko rukavom sivog sakoa ...
Kvragu i uspomene! Svaki put kad me 'puknu' sjećanja, osjetim glad, poput očajnika koji se odvikava od pušenja, pa umjesto za cigaretom posiže za slatkišima ... ... jadala se Marija koja je prije nekoliko mjeseci prekinula dvogodišnju ljubavnu vezu.
Udebljat ćeš se, pateći ... pomalo jetko se nasmijala Mirjana, razvedena već pet godina.
Moj ti je savjet - izbriši broj iz memorije mobitela, a ulaznice, rukavice, sličice, pjesmice, jastučnice i ostale trice frkni u smeće, ili strpaj na dno ladice ... Kupi novu posteljinu ... i pod hitno odspavaj s nekim, makar usputno, makar toliko da se potru stari mirisi u tom jastuku ... ha ha ha ...
Mirjana, Marija i Morana bile su dio kruga od pet prijateljica koje su se godinama družile i jednom tjedno, uvijek petkom, sastajale se na zajedničkoj kavi u kavani gradskog hotela. Same su sebe zvale 5M, jer su imena ili nadimci sviju pet počinjali slovom M.
Toga je poslijepodneva Morana pozorno slušala razgovor svojih prijateljica. Morana je oduvijek znala slušati. Možda je, upravo stoga, Morana bila pogodno rame za plakanje, možda su upravo stoga šutljivu Moranu prijateljice smatrale najjačom karikom toga prijateljskog kruga. Sve su joj se povjeravale, svaka je znala da će Morana sačuvati njezinu tajnu, čak i pred ostalima iz njihova kruga. I sve su je pomalo ogovarale, šalile se na račun njezine šutljivosti. Iz šale su je, među sobom, nazivale 'Sfingom'. Isprva su vjerovale kako im ona taji svoje ljubavne veze, a potom su počele vjerovati da je Morana sfinga bez tajne, pa su je, doduše prijateljski i dobronamjerno, ipak pomalo sažaljevale.
Morana godinama nije propustila nijednu kavu petkom, osim kada bi bila bolesna ili bi bila na putu. Ostale bi, tijekom godina, izostajale zbog ljubavnih sastanaka, potom zbog bolesti djece, iznenadnih obiteljskih kriza ili poslovnih obaveza, zbog brakorazvodnih parnica i nepouzdanih dadilja, zatim zbog starih i novih ljubavi. Prilike u kojima bi se petkom uspjelo okupiti svih pet prijateljica bile su rijetke.
Hoćemo li sljedećega petka biti 'kompletne'? upitala je Morana dok su se, otvarajući kišobrane, rastajale na uglu.
Čisto sumnjam, nasmijala se Mirjana, skrećući nadesno, podruku s Marijom, mašući pritom Morani koja je skretala na drugu stranu. Mirnu je opet zgrabio onaj njezin 'Nemirko', pomirili su se opet, po 'ko zna koji put, sumnjam da ćemo je uspjeti dovući u petak ...
A Maša sljedećeg petka putuje u Rijeku, na poslovni sastanak ... Uzgred, ne znam samo kako Maši uspijeva tako savršeno uskladiti obitelj i karijeru ..
Znači, opet samo nas tri ...
Morana je, pod sve jačom kišom i naletima vjetra koji joj je izvrtao kišobran, nastavila koračati, misleći pri tome kako će, vrlo vjerojatno, upravo ona biti predmet razgovora Mirjane i Marije koje su produžile zajedno. Vjerojatno će opet obje vrtjeti glavom govoreći kako joj ne valja to što živi sama, što izlazi samo petkom, na tu njihovu zajedničku kavu. Vjerojatno će opet bezuspješno kovati urotu, kako je i s kojim raparenim ili neparnim prijateljem ili rođakom 'upariti'.
...
Vrativši se kući toga kišnog petka, Morana je izula promočene cipele, odložila mokri kišobran, ručnu torbicu i laptop.
Dok je suknju i sako svog tamnoplavog kostima vješala u garderobni ormar, ruka joj je odlutala do vješalice na kojoj je visjela plava muška košulja. Prislonila je obraz uz plavu tkaninu, udišući na trenutak miris te košulje, a potom je tu plavu košulju navukla umjesto kućnog ogrtača. U sljedećem je trenutku zadrhtala na zvuk telefona, iako je očekivala poziv.
Podigla slušalicu i slušala titraje Njegova glasa, osluškujući istodobno titraje vlastitoga srca, kao odjeke. Izrekla je tek nekoliko riječi: U ponedjeljak ... i ja Tebe ... ne, ni ja ne mogu dočekati ... a potom je slušalicu čija je membrana prestala titrati još dugo držala prislonjenu na grudi. Kasno, te večeri, dok je spremala stan i brisala prašinu s namještaja, otvorila je ladicu pisaćega stola. Sagnula se i udahnula miris osušenih ružinih cvjetova kojih je ladica bila puna.
Još uvijek mirišu, pomislila je. Miriše još uvijek čak i ona prva ruža koja je u ladici deset godina čekala da joj se pridruže nove ... A sad ih je ladica prepuna ... sve poklonjene ponedjeljkom, bijele i crvene ... sve osušene petkom ...
Još uvijek sve mirišu, crvenima se još uvijek blijedo rumene latice ...
Zatvorila je ladicu i iz vitrine donijela visoku vazu.
Za ponedjeljak, pomislila je, smiješeći se, titrajući od iščekivanja ...
...
U četvrtak, Marija je nazvala Moranu i rekla joj: Zamisli, sutra ćemo ipak biti 'kompletne'! Mašin je službeni put otkazan, a Miru je njezin ,Nemirko' opet otkantao, trebat će joj naša potpora ...
U petak, dok je žurila prema hotelskoj kavani, Morana se zapitala: Jesam li ja neiskrena prema svojim prijateljicama? Zašto im nikad ne pominjem svoje ponedjeljke ... zašto ih ostavljam u uvjerenju da sam sama?
Moranina je ljubav počinjala u ponedjeljak, svakog ponedjeljka iznova ... Bio je to Moranin način titranja, strune njezine duše bijahu tako udešene, ona nije mogla ništa protiv toga. I stoga, petkom nije ostavljala prijateljice u zabludi, petkom je doista bila sama, petkom je doista svu svoju pozornost mogla posvetiti njima, svojim prijateljicama.
Rađamo se i umiremo sami ... pomislila je Morana.
U međuvremenu, ukoliko imamo sreće, ukoliko skupimo hrabrosti ... trenutke svoga života uspijemo podijeliti s nekim ...
A 'tajnu' svojih ponedjeljaka imam pravo sačuvati za sebe ... jer, nisam li ja svih tih godina bila čuvarica tajni svojih prijateljica?
Penjući se stepenicama do terase, mahnula je Mariji, Mirni, Mirjani i Maši koje su je već čekale, i tada joj je u svijesti zatitrala pomisao:
A što ako netko iz njihove petorke predloži da zajedničke kave s petka prebace na ... ponedjeljak?
miris sjećanja, photo by rusalka
... a Misku hvala ...
... za naslov ...
Post je objavljen 08.11.2008. u 00:01 sati.