Marketing
Al' me danas spucala loša vibra...
Jednom prilikom sam pisao o djeci, i o tome koliko im pomažemo ili odmažemo,kupujući svu moguću i nemoguću tehnologiju. I tada sam zaključio da je krivnja u nama.Roditeljima.
Danas mislim znatno drugačije,nego tada. Shvatio sam da je zapravo krivo društvo i globalizacija.Evo što me ponukalo na takva razmišljanja...
Žali mi se susjeda da djeca u školi njenog mališana nemilosrdno zezaju samo zato jer je otvoreno priznao da nema ni kompjutor, ni laptop...
I pitam je što ćeš učiniti?
Kaže ona,da joj nema druge, već da će morati nekako nabaviti kompjuter.
Razmišlja o polovnom, preko oglasa,jer za novi nema ni teoretske šanse.
U minusu je na tankoj crti,i balansira između dopuštenog i nedozvoljenog...
Kredit može dobiti ali tek tamo negdje u trećem životu, dakle,ili polovni ili početkom idučeg mjeseca navrati Sveti Nikola donese,pa ih sve iznenadi...
Moram li naglasiti da je samohrana majka,i još k tome podstanarka?
Svakodnevno nas bombardiraju reklamama razni Baumaxi, Kauflandi, Bille, Bauhausi, Peveci, Konzumi, Getro-i, Metro-i, nuđajući kompjutore na akciji,za manje od 4000 kuna.
Može i na rate, kartice, čekove, čepove,pikule...stare matice...nebitno...sve može...
Samo da se proda.Nekada je teško bilo kupiti kompjutor.
Mi smo naš prvi P386,platili trista Maraka...polovnog...dok je moja plaća iznosila te ratne godine jedva oko 150 Maraka.(namjerno Marka pišem velikim slovom)
I nisu svi mogli kupiti i oni koji jesu,pomagali su onima koji ne mogu i nemaju.
Mojim klincima su dolazili klinci iz susjedstva, i malo se poigrali pokoju igricu, jer za drugo im ni nije bio interesantan kompjutor, za razliku od mene, koji sam radio ''čuda'' u paint-u, a
poslije u Corellu, zatim kad sam nabavio modem, pa se ilegalno ''nakopčao'' na net,i otkrio sve čari brzog surfanja, i beskrajno dobre i ''čvrste nepucajuće veze''...kakva su to bila vremena...
A onda je došao u moju Hrvatsku sam nečastivi, i obrušio se svom silinom na jadan, ratom i privatizacijama napačen narod. Nametnuo je neke nove standarde, neke nove vrijednosti.
Otvorio je širom banke, dozvolivši roditeljima da dižu novce.I više nego što imaju na računu. Odjednom se počelo kupovati šakom i kapom. Pojavili su se mobiteli, scooteri, laptopi, DVD-i MP3 plejeri, Kompjutori, i mobiteli postajali sve manji, baš kao i platežna moć roditelja...
Vidjeti dijete u vrtiću kako u ruci drži mobitel odjednom postaje normalno, curica u peti razred dolazi scooterom,normalno...osnovnoškolci frču maricu iza škole,normalno...
Ali otići kod djeda i bake na selo, uzeti loptu pa na livadu, uzeti usisavač pa počistiti kuću, otići u dučan, boraviti sa roditeljima duže od pola sata...e to nije normalno.
Treba otići i zatvoriti se u svoju sobu (ne daj Bože da je dijeliš sa bratom ili sestrom), nabiti slušalice na uši, prikopčati se na net, i razvaliti nogomet sa virtualom, a ne na livadi, nabaviti nove crackove, pa razvaliti dva tri sela u potrazi za enemyem ,umjesto pračke,i ekipe u potrazi za fazanom, trčkom,ili zecom...
Mogao bih u nedogled ovako nabrajati, ali neću,povući ću paralelu između vremena prije, i vremena poslije dolaska demokracije.
Nekada ste imali novaca, ali niste imali što za kupiti. Laž.
Danas imate svega za kupiti, ali nemate novaca. Istina.
Obrazloženje: Nekada ste na primjer željeli kupiti TV, imali ste novac i mogli ste birati između modela EI Niš,Rudi Čajavec-a,ili RIZ-Zagreb...samo je ovisilo o tome koju veličinu ekrana si možete priuštiti.
I taj vam je trajao...i trajao....i trajao...i već ste jedva čekali da se pokvari, pa da kupite novi...
Danas odlazite u gore navedene trgovine, novac ni ne nosite, tek poneku karticu, a vračate se kući punim gepekom robe kakve ti srce hoće, marki za koje ni niste znali da postoje, cijene da ne mogu niže, kao i kvalitete.
I što se onda dogodi? Na kraju tri četvrtine te iste robe,za godinu dana bacite.Ne samo kojekakve bezvrijedne plastike, krpice, multi, super, turbo praktične stvari, već na žalost i hrane. Da, hrane.Nemojte mi samo reći da vam se ne pokvari poneka pašteta (jer se ne pojede do kraja odmah),otvorena tko zna kada, otvoreno mlijeko...ili grah od prekjučer,a kojeg je šteta bilo odmah baciti, pa je bolje da se lijepo ukiseli, i da ga locirate nosom kad otvorite frižider...
Hoću reći koliko je sve, ama baš sve nekvalitetno,i koliko bacamo novaca na gluposti.
Ako sam nešto zaboravio, slobodno nadodajte,i bistro vam bilo...
Post je objavljen 05.11.2008. u 19:21 sati.