...
Ustvari, nemam pojma tko je Barack Obama.
Nasmijano lice s naslovnica; prvi američki kandidat, a danas i prvi predsjednik tamne kože.
Znam da je simpa i da obećaje dobre stvari.
Ne znam, zapravo, skoro ništa više o njemu. Ništa o njemu kao osobi, osim suhoparnih biografskih podataka.
Ali znam.. da ću uvijek pamtiti današnji dan.
Da su mi od danas Ameri draži kao nacija.
I da možda i nije došlo novo vrijeme, jer to ne ide preko noći, ali da velik dio ljudi ipak- ipak!- naginje dobrome.
To su Ameri danas pokazali.
Da većina može poput vala srušiti branu uskogrudnosti.
Prvi put u životu poželjela sam vjerovati jednom političaru.
Kao što su tisuće vjerovale Martinu Lutheru Kingu.
Današnji dan je pokazao da ljudi još imaju nadu.
Poput milijuna crnih Amerikanaca koji su danas prvi put izašli na izbore.
Demokracija kakvu ne poznajemo.
To je Obama.
A bilo je skoro fantastično zamišljati tamnoputog predsjednika Amerike.
Graničilo je sa zdravim razumom, zar ne.
U zemlji žilavih KKK-ovaca i njima nalik političara, s 'pučanstvom' koje je većinom poput predebele, neuke, naivne, i bolesno materijalistički orijentirane djece.
U zemlji bijelih doseljenika nalik Hrvatima, čije male ali čvrste zajednice rijetko vide izvan svojih nevidljivih bodljikavih žica.
Mislim na one mentalne žice.
Nije li se baš jučer naš političar - aferama sklona siva eminencija koja se nikako ne da iz politike- skoro pa podsmjehivao ideji crnog predsjednika.
Tko bi rekao da je on predstavljao našu zemlju u Americi! Ustvari, kad bolje razmislim, takav lik je doista prototip prosječnog Hrvata..?
I da, u Americi čiji je dosadašnji predsjednik nedavno svisoka izjavio da njegova zemlja još nije spremna za crnog predsjednika.
Zašto je boja kože bitna?
Bitna je.
Bijeli Irci, Poljaci ili Hrvati.. svi se drže svojih. Zajednice s uspješnim mixom narodnosti su iznimke koje potvrđuju pravilo.
A zašto bi netko bio vrijedniji zbog svoje vjere ili boje kože?
Prastaro pitanje.. i uzrok najgorih krvoprolića.
Zašto bi, primjerice, jedan bijeli Poljak ili Hrvat bio vrijedniji od Japanca, Afroamerikanca ili Indijanca?
Ljudima otvorene svijesti ova se pitanja možda čine priglupa.
Ali velik dio ljudi još uvijek treba čizmu nad svojom glavom, i spremno će je navući da zgazi drugoga.
To su uske svijesti koje poznaju i prihvaćaju isključivo vlastitu boju kože, isključivo svoju vjeru, naciju etc. Sve izvan toga ih plaši.
Kao što reče jedan naš novinar danas, u prilogu nekih dnevnih novina, otprilike da je svejedno tko će biti predsjednik Amerike, kaj se nas to tiče, i sutra je novi dan.
A nije propustio narugati se što i naše 'kumice na placu' znaju koliko elektorskih glasova predsjednik mora dobiti.
Sve si mislim.. ako kumice zaista to znaju, onda su pametnije od dotičnog novinara.
Jer ih zanima što se događa, za razliku od njega.
Ako je on izgubio nadu, optimizam i interes za svijet u kojem živi, možda bolje da odšeta do Tibeta ili promijeni profesiju.
Zloguki prognostičari nisu uračunali američku povijest.
Brodove krcate robovima.
Masu marginalaca raznih tonova kože koji dosad nisu uopće vidjeli svrhu glasovanja u tadašnjoj Americi- s tadašnjim kandidatima.
I napokon, nisu računali s gomilom običnih, tihih ljudi koji su, baš nalik meni ovdje, negdje na margini društva. Onih koji žive i misle drugačije, a glasuju skoro nikad jer im se ne sviđa ništa ponuđeno.
Pokazalo se da je broj takvih ljudi izvan svih očekivanja. Ako se ne varam, 13 milijuna ljudi!
Onih koji su napokon odlučili dati svoj glas.
Obamu nisu podržali samo intelektualci, umjetnici, glumci itd., već i američke kumice, najobičniji obični ljudi i svi koji su na bilo koji način drugačiji od prosjeka.
I pošto je ta američka brojka 'drukčijih' danas toliko velika, prelila je čašu.
Tzv. prosječan Amerikanac od danas ima novo lice.
Hoće li i koliko Obama uspjeti učiniti, s koliko će se novih problema suočiti..- to samo nebo zna.
Ali je Amerika, predvodnica u mnogo toga, i lošeg i dobrog, učinila nešto što je do jučer bilo skoro nezamislivo.
Tiha masa ljudi, baš poput vas ili mene, donijela je promjenu.
A ono što se događa u najmoćnijoj zemlji, uvijek utječe i na ostatak svijeta.
Dovoljno je samo znati.
Kao da je planeta malko poskočila i nasmiješila se.
Poput slike na onoj staroj knjizi Svijet oko nas- sjetiš se da svatko, ma koliko daleko bio, ima srce, oči, ruke i noge; osjećaje, želje i tuge.. baš kao ti i ja.
Obamina pobjeda je pomak globalne svijesti.
...
Usput, urednike Otvorenog bih zamolila da nađu bolje sugovornike od ovih s aferama.
Jučer je tema izbora novog američkog predsjednika bila vrlo zanimljiva i uzbudljiva, ali moja malenkost običan čovjek NE VJERUJE, i ne poštuje likove koji su optuženi ili osumnjičeni za pronevjere, igre i provlačenje kroz rupe u zakonu.
Ništa im ne vrijede skupa odijela i stav 'ja sve znam'.
Nismo mi baš tako glupi, dajte, provjerite ih ako hoćete da vas gledamo.
Možda da posudite kojeg gosta iz Lica Nacije..
Post je objavljen 05.11.2008. u 16:57 sati.