Marketing
i miss old my friends...
vratila bih se...
u vrijeme 7-8 razreda...
dok smo još
svi bili *djeca*bez obaveza...
samo sa tužnim
pogledom na svijet
sto nas je tada okruživao...
pokušavali smo
se utješiti cigaretama koje
smo potajno pušili
u našem jarku
iza škole..
alkoholom koji smo
pili na požarnima...
samo šutnjom i prisutstvom jedi drugih
pod stepenicama...
i bili bi smo *utješeni*(na neki način)
i činilo nam se da znamo što je sreća...
veselili smo se svakom danu koji
smo proveli u školi..ali NE zbog
učenja..ne zbog nastavnika..
već zbog prijatelja..
nedostaju mi..i ponekad sam tužna jer
nikad više neću moći ponovo proživjeti te
dane..ili ijedne slične
nekad su bili ispunjeni smijehom..
nekad plačem..utjehom...
samo jedno znam...zauvjek će mi
nedostajati tih 5 osoba...
jebiga danas sam neka pekmezasta 
Post je objavljen 05.11.2008. u 15:32 sati.