ok ja sluzbeno nemogu vise na rubu ocaja sam,cijeli svjet me mrzi (ok ne cjeli svjet opet dramatiziram..al shvacate poantu) osjecam se kao govno na šibici..tocno tako,doslovce,i zelim ubit određene osobe te ih ovom prilikom saljem u 3 picke materine i kurac...to je ponajprije moja nona koja mi svaki jebeni put digne tlak do mjere kad je pozelim ucmekat i sebe skupa s njom pa budem nadrkana cijeli dan + pms.onda jos par osoba al one nisu toliko...samo ih nie briga to je sve i to me boli.jedva cekam ic ca,u rim.na 4 blazena dana bez familije iskljucena od ostatka svijeta,sa svojim foticem i slusalicama...kako se volim samoopazat jer sam jebeni egocentrik dosla sam do zakljucka kako sam dosadna osoba..to nie samoomalovažavanje nego mirenje i izjasnjavanje cinjenica da je tako, kad malo pogledam moze bit i puno gore al ono, sad mi se cini ko da nema gorega...brzo dopizdim ljudima, jest da se opet vrtim oko istog i ponavljam to je samo cinjenica...prokleti pubertet....