Noć, noć kao i svaka druga
Jednako duga – možda i duža?
Misli nikako da se smire
Nikako da u srce zavire
A ono, samo na ovome putu
Prolazi još jednu noćnu muku
Samo, u mraku i tišini
Veseli se nekoj divljini...
Divljini koja u meni se rađa
Dal' doista postoji još nada?
Nada... umire posljednja zar ne?
Nada – ona mi je sada sve....
I osmijeh zatitra na licu
Dal' vidim to još jednu priliku?
Čekam znak, čekam glas...
Mome srcu spas...
Glasa nema, znak se skriva
Postoji li dobra vila?
Čekajući vile svoje glas
Čekajući neki znak
U nadi, koja umire posljednja zar ne?
Ja polako brojim dane
Dane što dolaze i prolaze
Ali nadu mi ne odnose
Čekam znak, čekam glas...
Mome srcu spas...