NAKON TOLIKO GODINA I PROPUSTENIH PRILIKA,"OTAC NACIJE"DOBRICA COSIC PROGOVORIO JE O SRPSKOJ KRIVICI ZA RATNE ZLOCINE,ALI REPUBLIKU SRPSKU PROGLASAVA"ISTORIJSKOM POBEDOM"
SRPSKOG NARODA
Srpska krivica je opste mjesto u diskursu krvavog raspada Jugoslavije,jednoj od najzanimljivijih tema kojima se svijet bavio na prelazu izmedju dva stoljeca.Evo jednog najnovijeg priloga toj rasomonskoj prici:"Mi moramo da uvidimo da su u tom odbrambenom ratu,ocajno vodjenom,Srbi pocinili neoprostive greske i teske zlocine:rusenje Vukovara,raketiranje Zagreba,granatiranje Sarajeva,ubijanje zarobljenih Muslimana u Potocarima kod Srebrenice...Mi ne mozemo ozdraviti kao nacija ako savesno ne progovorimo i o svojim zabludama i zlocinima koje smo cinili u Drugom svetskom ratu,gradjanskom ratu,titoizmu,Milosevicevom rezimu,ratovima sa Hrvatima,
Muslimanima i Albancima.Ako svi cutimo,svi smo krivci."
Ko bi mogao pomisliti da je ovo izgovorio Dobrica Cosic,knjizevnik koji je proglasen duhovnim vodjom srpskog naroda i"ocem nacije".Ucinio je to polovinom ovog mjeseca u zavicajnom Trsteniku,na skupu posvecenom njegovom knjizevnom portretu.Cosicev govor objavio je NIN u broju od 23.oktobra,pod prorocanskim naslovom
"Nasi porazi nisu konacni".Zasto duhovni"otac nacije"tek sada,nakon toliko godina i propustenih prilika,suocava Srbe sa teskim zlocinima koje su pocinili nad narodima s kojima su zivjeli sedam decenija?Sam Cosic tvrdi da ga na potragu za istinama o srpskoj krivici podstakao veliki njemacki filozof Karl Jaspers svojom knjigom"Pitanje krivice".Ovo ne zvuci narocito uvjerljivo,jer je Jaspersova knjiga objavljena prije skoro sest decenija.Odbacujuci bilo kakvo poredjenje njemackog poraza i njemacke krivice sa srpskom,Cosic ipak priznaje da Jaspers Srbima
"nudi neke ideje koje zasluzuju da se uvaze".
S te tacke gledista,ovaj njegov govor je vazan.U njemu se mogu prepoznati neke nove Cosiceve oporuke Srbima,
poput one da je rasvjetljavanje srpske krivice najodgovorniji umni i moralni zadatak mislecih savremenika danas.
Cosic se pritom nije odrekao svoje stare teze,prema kojoj su Srbi zrtve sto vlastitih zabluda,od kojih je najporaznija bila borba za Jugoslaviju,sto zavjere medjunarodne zajednice.Sada je,medjutim,progovorio i o srpskoj krivici,koju on naziva fatalnom.Pri cemu Cosic ironicno primjecuje kako se Srbija,da je htjela,lako mogla naci na strani pobjednika u jugoslovenskom slomu-"trebalo je samo zrtvovati dva i po miliona Srba i prepustiti ih progonu i unistenju ustaske Hrvatske i mudzahedinske Bosne".Rat su,tvrdi kultni pisac srpske knijzevnosti,izazvali oni koji su proglaseni srpskim zrtvama.
Cosic time u dobroj mjeri amnestira rezim Slobodana Milosevica i njegovu zlocinacku politiku,kojoj je jedno vrijeme i sam sluzio,okrivljujuci ga ponajvise zbog"ocajno vodjenog rata".Stare zablude vracaju ga tamo gdje se osjeca najbolje,u carstvo velikosrpskih ideja,pa Republiku Srpsku proglasava"istorijskom pobedom"srpske nacije,ali porucuje Srbiji"da pamti nepravde koje su joj nanete".
U svom oporucnom obracanju Cosic se pokajnicki prisjetio da je u novembru 1945,sa predizborne tribine na tadasnjoj trstenickoj pijaci,kao kandidat za narodnog poslanika srpske skupstine,"obecao narodu svog zavicaja socijalizam i srecnu buducnost,a ostvario se titoizam,raspad srpskog narodnog bica i nesrecna buducnost".Ipak,
nije propustio da kaze da na istorijskoj prekretnici 1941."nije mogao da bude cetnik,niti bi ikada to mogao da bude".
Malo partizanske slave(Cosic je bio komesar Resavskog partizanskog odreda),makar i pozne,ipak nije naodmet.
Ali,kao sto je poznato,pisac romana"Daleko je sunce"iznevjerio je,poput mnogih drugih,ideale svoje mladosti.U propagiranje i borbu za velikosrpske ideje upustio se jos sredinom sezdesetih godina,kad je izbacen iz SKJ radi nacionalizma.Aludirajuci na Ustav iz 1974.izjavio je da je"srpski narod uvijek dobijao u ratu,a gubio u miru".Javno je podrzao Milosevica i njegov politicki program,izjavivsi kako ga smatra najvecim srpskim politicarom nakon Nikole Pasica.Kao predsjednik SRJ,Cosic se dogovarao s Tudjmanom o"humanom preseljenju stanovnistva",da bi nakon sukoba s Milosevicem bio smijenjen.
Dajuci doprinos svom knjizevnom,politickom i moralnom portretu,Cosic je u govoru u Trsteniku svoju licnu krivicu za veliku ljudsku tragediju koja se desila na prostoru bivse Jugoslavije,zamaglio zlim i iscasenim vremenom,"kada smo skoro svi u manjoj ili vecoj meri postupali i govorili nerazumno".
A kad smo svi krivi,niko nije kriv.
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 05.11.2008. u 15:01 sati.