S pojmom POD (Print on demand, nekad i Publish on demand, odnosno Objavljivanje na zahtjev) susrela sam se već prije nekoliko godina. Radi se o tehnologiji tiskanja knjiga i poslovnom procesu kod kojega se knjige ne tiskaju dok ne pristigne narudžba za te knjige. Takav se način izdavanja knjiga mogao razviti tek unazad nekoliko godina zbog razvoja digitalnog tiskanja knjiga i drugih publikacija (jer kod tradicionalnih tehnologija tiskanja to ne bi bilo ekonomično).
«Onaj drugi» način tiskanja na engleskom se zove «offset printing», mada ne znam kako bih to prevela: «drugi» način označava tiskanje knjiga u unaprijed procijenjenoj i predviđenoj nakladi, neovisno o količini narudžbi. Dakle, radi se o klasičnom načinu tiskanja knjiga koji je kod nas još uvijek i jedini način.
Oni koji se zalažu za POD ističu nekoliko njegovih prednosti: ekonomičnije je – i to iz razloga što je tehnička podrška za POD jeftinija nego kod offset – tiskanja. Nadalje, ekonomičnost se očituje i u ukidanju potrebe da se tiskane knjige negdje skladište, a i kod troškova transporta se očituje ekonomičnost. Nadalje, treba napomenuti da je POD i ekološki prihvatljiviji način jer se ne stvara nepotreban papirnati otpad od neprodanih primjeraka. Isto tako, POD poznaje prednosti i kod manipuliranja fontovima i drugom opremom teksta, i kod objavljivanja knjiga koje su zanimljive samo uskom krugu ljudi (pada mi na pamet Krautov priručnik za strojare, iz osobnih razloga!)
Ima i jedan veliki MEĐUTIM! A taj «međutim» kaže kako iako POD proširuje ponudu i konzumenti mogu imati veći izbor knjiga pred sobom (kod POD – a nema nikakve mogućnosti da određenog izdanja «nestane» ili da se do njega više ne može doći, kao kod nekih starijih izdanja tiskanih na tradicionalan način), takav način objavljivanja znači i manju kontrolu kvalitete onoga što se objavljuje. Naime, javio se određeni broj tvrtki koje omogućuju piscima koji žele objaviti knjigu u vlastitoj nakladi, da to kod njih obave (naravno, uz određenu naknadu) u POD – tehnologiji. Internet je, dakle, preplavljen knjigama različitih autora koji su natipkali milijune stranica posvemašnjih sranja – ukoliko postoji zahtjev, i takva vam knjiga može stići na kućnu adresu.
Taj veliki međutim moj je glavni razlog zašto mi se ne sviđa POD – tehnologija. Susretala sam se s dosta POD – knjiga, od kojih su neke dobre, a neke loše, i u kojima autori većinom žele podijeliti ono što su naučili u životu s voljnim čitateljima. Međutim, to književnost nije iako je navodno knjiga, makar bila i u POD – tehnologiji. Klasični način objavljivanja knjiga još uvijek je onaj prvi filter koji nas štiti od toga da čitamo potpuno smeće: POD – tehnologijom i taj je filter uspješno uklonjen. Tko će nas sada štititi?
Post je objavljen 05.11.2008. u 13:30 sati.