Malu pauzu od igranja u tjednu iskoristimo da bacimo jedan kratki pogled unatrag i jedan unaprijed... Sad vec mozemo govoriti o točki koja je ključna u novoj povijesti kluba: nakon sjajnih uspjeha 2001. i 2003. upali smo u nezapamćenu krizu u povijesti kluba, prijetila nam je sudbina Varesea. Bez plana, bez perspektive, lutali smo od trenera do trenera, od jednog promašaja do drugog sve dok nismo dotakli dno skoro se ne plasiravši u Ligu za prvaka iz A1 lige. Čisto sumnjam da je u povijesti kluba bilo mračnijeg trenutka od onog kad nas je Alkar prašio na Gripama i prijetio nas nokautirati u još jednu "drugoligašku" sezonu.
U ovom trenutku sa sigurnošču možemo reći koji je trenutak donio instant prekretnicu - dolazak Piksija i Stipana. Njihov odnos i značenje za ovaj klub mogu se usporediti tek s Alexom Fergusonom i Ryanom Giggsom u Manchester Unitedu: time je počela nova era u povijesti splitske košarke, doba uzlaza prema vrhu gdje i pripadamo.
Kad se karakterom tako nametnete da sa 20 godina i nakon iznimno kratkog staža u dresu postanete kapetan tako uzburkane i temperamentne svlačionice kao što je naša, to dovoljno govori da ste posebna osoba. Osoba koja donosi promjene samom prisutnošću na parketu. Mogu košarkaški kvaziznalci poput Slavka Cvitkovića govorit štogod hoće o navodnom nedostataku talenta u Stipana, mi znamo da je riječ o psihički najdominantnijem igraču u Hrvatskoj. Njegov talent je njegova karizma, a njegova najveća vrijednost nije u tome što će uvalit 12 poena i uvatit 8 skokova, već u tome što je on neiscrpno gorivo za ostatak ekipe, gorivo koje pokreće mlade igrače poput Rudeža ili Batine. Gledali smo generacije letargičnih mladih nada koje nitko nije bio u stanju probuditi. Sa dolaskom Andrije Velikog i to se promijenilo. Malo je ljudi koje smo ovako obožavali, a Andrija je u ovako mladoj dobi na kapetanskom putu kojim je nekoć koračao naš omiljeni Rato Tvrdić. Ništa nas ne bi učinilo sretnijim nego kad bi ostao vjeran žutom dresu poput Rate cijeli život, bez rastave jednog sretnog braka...
A što se tiče Piksija, mnogi u početku nismo bili oduševljeni njime, smatrajući ga tek novim Skansijevim promašenim slučajem - Piksi nas je gospodski natjerao da ga počnemo cijeniti kao suho zlato. Iskusan, odlučan, hrabar, stručan, psiholog i AUTORITET - već se stvara mit o njemu kao o čovjeku koji preporađa klubove. Najveći mačak je ispao nakon prošle sezone kad je doslovce mogao birati klub, a čovjek da vjernost Splitu na dvije godine - a probajte se i sami sjetiti kad smo zadnji put imali trenera koji je ugledao treću sezonu na našoj klupi.
Mnogo stvari ide nabolje. I nakon potpune promjene igračkog kadra od lani, mi smo opet tu - dok je Piksija i Stipana nema straha za nas. Uz Rađine pregovore o sponzorima i pojavu nove zvijezde na košarkaškom nebu, Maria Delaša, KK Split sada samo čeka veliki povratak na europsku pozornicu. Svake sezone odlazimo korak dalje.
Stvara se polako jedna nova bajka - svi elementi su tu. Povratnik u košarku koji se vraća da konačno da pečat svojoj karijeri, uporni borac sa tjelesnim nedostatkom koji ne odustaje od onoga što voli, mladi talent koji ide putem davnih idola poput Rađe, hercegovački junak velikog srca, Slovenac koji vjerojatno nikad nije ni sanjao da će europskog prvaka vraćati gdje mu je mjesto i jedan veliki košarkaški gigant koji se diže iz pepela nakon sna dugog 17 godina...
Post je objavljen 04.11.2008. u 22:36 sati.